Da vidimo što je Ivan Evanđelista Šarić rekao vojnicima ustaškog zrakoplovstva u Rajlovcu, u studenom 1942. godine, dakle nakon rasnih zakona, nakon masovnog klanja i progona Srba i Židova, nakon otvaranja Jasenovca i kad je svakome, posebno u Sarajevu, bilo jasno kakav je Pavelićev režim

Da živim još sto godina i pokušavam razumjeti toliku moralnu neosjetljivost Katoličke crkve kod nas, ne bi mi pošlo za rukom. Istina je da nisam vjernik, niti imam bilo kakve veze s crkvom, ali sam odgojen u pretežno katoličkom kontekstu, pročitao sam Novi zavjet i poznajem sve bitne poruke kršćanstva, običaje, ideje o zagrobnom životu i prije i poslije svega ideju ljubavi, milosrđa i bratstva među ljudima koji su zapravo ključ za razumijevanje te religije.

I baš zato mi da živim još sto godina i pokušavam shvatiti kako je moguće da ljudi koji su visokopozicionirani prelati te univerzalne religije iskazuju takvu moralnu neosjetljivost prema zločinu i prema njegovim žrtvama, a istovremeno takvo cinično razumijevanje prema nedvojbenim zločincima. To jednako vrijedi za umirovljenog sarajevskog kardinala Vinka Puljića, koji se ovih dana jako uznemirio što je nekadašnji nadbiskupski prethodnik na njegovom položaju Ivan Evanđelista Šarić izgubio ulicu u Zagrebu, koliko vrijedi i za samog Šarića, čovjeka koji je gledao u Pavelića valjda i zaljubljenije no što su u njega........

© Oslobođenje