Putevi do tekstova (1)
BITI NOVINAR – KAKO SAM POSTAO I O(P)STAO
Posle pedesetak godina izgleda da su u počecima mog novinarstva ponekad interesantniji putevi, putovanja do tema nego sami tekstovi. Još kad se u sve uplete varljivost sećanja na druga i drugačija vremena.
Na primer, ranih sedamdesetih godina, kad sam sa kulturne rubrike „Omladinskih novina“ prešao na društveno-političke teme ne mogu da zaboravim put u Trgovište. Tamo je koju godinu pre, kolega iz lista pisao o nekom slučaju svađe i nesporazuma predsednika omladine sa predsednicima drugih društveno-političkih organizacija (DPO). Ponovilo se to, pa me šalju da opišem šta je sad problem.
Uobičajeno je tada bilo da se javite omladinskoj organizaciji opštine za pomoć i savete čak i o logistici, prenoćištu, ima li autobusa… Ali, ovde, ne znam kako je bilo, možda sam se informisao od rukovodstva omladine u Vranju. Jer, predsednik mladih u Trgovištu bio je iz sela tridesetak kilometara dalje od centra ove opštinice, bez telefona, a na posao predsednika je dolazio peške. Tako je bilo i ovoga puta, došao je u gumenim čizmama našli. A urezalo mi se sledeće: sve DPO bile su u istoj zgradi, ali ni šef Partije, ni omladine, ni SSRN nije pristajao da se priča učetvoro, već sa svakim u........
