Uprkos njihovom značajnom doprinosu izgradnji mira, žene i dalje u velikoj mjeri ostaju isključene iz formalnih pregovaračkih procesa. Prema analizama UN-a, mirovni sporazumi imaju 35% veću vjerovatnoću da traju najmanje 15 godina kada žene učestvuju u pregovorima. Ipak, žene čine manje manje od 10% medijatora u mirovnim procesima i svega oko 7 posto pregovarača na globalnom nivou. Tako pri potpisivanju Dejtonskog mirovnog sporazuma u novembru 1995. godine nije bila niti jedna žena prisutna za pregovaračkim stolom.

Od 1990-ih godina, učešće žena se dosljedno zadržava ispod 10–15%, što pokazuje veoma spor napredak tokom decenija, uprkos obavezama država da žene treba da budu ravnopravno uključene u mirovne procese. Ova trajna nedovoljna zastupljenost ukazuje na nesklad između međunarodnih obaveza, poput onih sadržanih u Rezoluciji 1325 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija i stvarnosti mirovnih pregovora.Marginalizacija žena za pregovaračkim stolom, ne samo da ograničava raznolikost perspektiva na rat, već i na mir i njegovu buduću izgradnju. Isto tako podriva efikasnost i održivost mirovnih sporazuma. Istraživanja dosljedno pokazuju da, kada žene značajno učestvuju u mirovnim procesima, veća je vjerovatnoća da će sporazumi biti postignuti i dugoročno održivi. U tom smislu, isključenost žena nije samo pitanje jednakosti, već i ključna prepreka za postizanje trajnog mira i pravde.

Izraelske i palestinske žene

U jednom od najdugotrajnijih sukoba na svijetu, izraelske i palestinske žene već decenijama prelaze granice razdvajanja koje su im nametnute. Iako se žene često u medijima prikazuju isključivo kao žrtve sukoba, posebno ratnih zločina poput prisilnog raseljavanja, nezakonitih ubistava i seksualnog nasilja povezanog s konfliktom, žene imaju i ključnu ulogu kao zagovornice pravde, istine i........

© BUKA Magazin