Dugi i tmurni bili su oni kišni dani s početka godine. Predugo je, imam dojam da je bilo i dva puna mjeseca, trajala ona tušta i tma, pa se još više činila turobnom situacija u Mostaru, koja tradicionalno, čim se izljubimo i poželimo si sve najbolje za Novu godinu, a najkasnije do matematičke sredine veljače, ovaj nazivno jedinstveni grad uvijek podijeli na dvije međusobno neshvaćene polutke. Neki bi rekli, na dva elementarna dijela, ali tiho, ispod glasa, jer ništa ne smije stati na put jedinstvenom gradu.

Poruke su ovaj put bile žešće nego ikada, vjerojatno pojačane povećanjem broja Internet portala lokalnog karaktera i povećanjem starosne dobi i općeg broja korisnika društvenih mreža. Dakako da među čitateljima namjernicima one nisu baš izazivale optimizam, nego baš naprotiv, stekao se dojam kako ni „Super glue“ ovdje ne bi držao. Još pod onim sivim, sumornim nebom, sve je izgledalo kao piši kući propalo.

Od tihog nestanka jednog u dobra doba zaboravljenog spomenika iz neke prošle mostarske stvarnosti, kojeg nikakva naknadna galama na kraju nit' je vratila, nit' će ga vratiti, a tužbe će završiti, pogađam, kao i mnoge prije nje - u bespućima povijesne zbiljnosti, preko one nes(p)retne epizode sa Crystal Palaceom u kojoj su se opet dva oka zavadila, a javnost zadavila , a koja je graničila sa mostarskom nadrealnošću, ali kod nas je i nadrealno dotaknulo nove granice, pa sve do drame u Komunalnom, koja je pokazala kakva je mostarska realnost. Evo vam je u kontejnerima, ako ih uopće vidite od tolikog smeća.

A najgolemije je što će ta trakavica ići dalje, pokazujući usput da jedinstveno nije uvijek bolje od prostog zbroja dva različita faktora. Koja također nisu sama po sebi dobra. I tako, gomilaju s teme, a radovi se nastavljaju. A onda je svizac zamotao čokoladu, a gradonačelnik skinuo rukavice…i priča se nastavlja, baš kao i one koje su počele ranije, sage s Mevlanom i Liska parkom, odnosno haremom. I radovi se nastavljaju, samo ih od tolikih tema ponekad i ne primijetite, a pred nosom su vam.

Kao i svaki put unazad trideset i kusur ljeta, izvuku se, kao šlag na tortu, točno na četrnaesti drugog ovdje stare rane iz starih ratova, skine se prašina sa simbola nepomirljivih vojski i ideologija, otvore opet ista pitanja i čuju opet isti odgovori, sve to, prigodno, na isti datum. Datum........

© Bljesak.info