Ode naš Avduka
Kažu da osmijeh razoruža svako biće na svijetu. Upravo takav bio je njegov osmijeh. Zarazan i glasan. Živio je košarku. Bio je hodajuća enciklopedija, bezbroj podataka, informacija koje vam sada ne može ponuditi ni vještačka inteligencija, sigurna sam. Utakmice su se gledale zbog njegovih komentara. Ono po čemu se razlikovao od drugih sportskih novinara bilo je njegovo izuzetno poznavanje sporta, posebno košarke. Ko je slušao njegove prijenose, mogao je naučiti mnogo o igračima, taktici, historiji. Tako je bio temeljit i nikada dosadan. Pored televizijskog angažmana, bio je poznat i kao kolumnista. U vrijeme korone, kada smo svi bili u lošem raspoloženju, pisao je za Oslobođenje. Nisu ga voljeli samo ljubitelji sporta. Znao se približiti svima, tako nenametljivo i šeretski.
Bio si prvo čovjek, pa onda sve........
