Poraz Dana pobede
Poraženi su svi Dani pobede. Ne sećam se ni kada poslednja pobeda beše. Ima li ih uopšte? Svi smo siti i dobro uhranjeni, svi smo isti i dobro uhranjeni, svi predani cilju da smršamo ili da se ne ugojimo.
Svi ponedeljkom u teretani ili na sportu, a utorkom na društvenim igrama. Zadovoljni sobom. Svi sredom već gubimo energiju za radne zadatke, četvrtkom podvaljujemo, a petkom ponovo prepuni volje, jer dolazi vikend i sve opet dobija smisao. Još jedino nedelja nosi neke obrise čoveka.
Poraženi su svi Dani pobede. Znate li, moji Vojo i Nikola, danas da ste pali za slobodu, kao što ste pali ’42, Vulin bi pozdravio vaše žrtve i rekao da ste pravi junaci. Bejahu li blaže vaše smrtne rane od ovih posmrtnih?
Ovde su svi fašisti i antifašisti, svi posvećeni borci za slobodu van radnog vremena i neparnim danima u nedelji, kao oni parni i neparni brojevi registarskih tablica.
A da vidite tek sveta moji Vojo i Nikola… Ogoliše se i ne........
