Četvrtog oktobra 1943. godine, u gradskoj vijećnici u Poznanju, komandant SS-a Heinrich Himmler održao je trosatni govor u kojem je iznio detalje nacističkog plana za Evropu i još oštriji, „ali neophodan” odnos prema slavenskim narodima.

"Hoće li deset hiljada ruskih žena kolabirati od iscrpljenosti dok kopaju tenkovski rov ne zanima me, zanima me samo da li je taj rov na vrijeme iskopan za Njemačku... Mi Nijemci, koji smo jedini narod na svijetu koji ima ispravan odnos prema životinjama, također ćemo usvojiti pristojan stav prema ovim ljudskim životinjama, ali bila bi zločinačka izdaja vlastite krvi brinuti se o njima."

U govoru je pokušao podići moral nacističkim oficirima koji su, nakon sve brojnijih poraza na frontu, nazirali kraj Trećeg rajha. Obećao im je da će nakon pobjede svi pripadnici SS-a biti vladajuća elita koja će stražariti na granicama nacističkog imperija i zaustavljati napredak "azijskih hordi".

Istoričari se slažu da je ovaj pasus Himmlerovog govora najvažniji:

„Želim da s vama potpuno otvoreno razgovaram o jednom veoma ozbiljnom pitanju. Među nama ga treba sasvim otvoreno pomenuti, pa ipak ne treba o njemu nikad javno........

© Žurnal