Safer Demirović: Čiji ugalj bolje gori?

Kada su se nekada projektovale i gradile termoelektrane po Bosni i Hercegovini za njihov rad bio je planiran isključivo ugalj iz naših rudnika, kojeg smo imali i još uvijek imamo, hvala Bogu. Međutim, sa promjenom društvenog sistema i redanja kadrova koji vode energetski sistem na neki novi način, ovi iz Elektroprivrede prvo su se počeli žaliti na kvalitet uglja iz naših rudnika, a onda i na njegov nedostatak. I kao rezultat počeli su snažno promovisati kupovinu uglja iz rudnika koji nisu u državnom vlasništvu. I to rade svi kada dođu na vlast, bez obzira na stranačku pripadnost. Odjednom je mrki ugalj iz Miljevine-Foča ili Kamengrada-Lager bio bolji od onog iz Banovića ili iz Kaknja.

To što imaju znatno više sumpora i manju kaloričnu vrijednost se ne spominje. Lignit iz Stanara je bolji od onog iz Kreke, ima bolju granulaciju i čistoću što je ključno za njegovo bolje sagorijevanje kako kažu, dok njegovu veću vlažnost ili značajno manju kaloričnost prešućuju. 

A onda se priča oko korištenja novih energenata u termoelektranama pokušala proširiti. Eksperimetisalo se sa spaljivanjem ostataka nastalih sječom i preradom drveta, ali i uvezenog djelimično prerađenog otpada sumnjivog porijekla i kvalitete. O kakvom otpadu se radi kazuju nam aktuelna iskustva iz Gospića, susjedna nam Hrvatska, uz indicije da je jedan dio takvog otpada vjerovatno završio i u........

© TIP