Osim pukog nadanja u bolji rasplet, građanima ostaje mogućnost da hladne glave prođu kroz kampanju, da zatim masovno izađu na izbore i onda racionalno glasaju. Znam, znam, možda pričam bajke, ali do nas je, ni do koga drugoga

Iako mi je jasno da s naslovom teksta parafraziram naslov bezvezne knjige Slobodana Miloševića, napisane uoči njegovog “marša kroz institucije”, a potom i kroz naše živote, on je nekako neizbježan jer doista ulazimo u godinu nakon koje će mnogo toga na ovim našim prostorima biti jasnije. Milošević je, doduše, govorio o godinama, a ne o jednoj, ali ova jedna, 2026. bi stvarno mogla biti prijelomna.

Pa evo da krenem redom, od naše Bosne i Hercegovine. Koja je prepuštena na milost i nemilost svima i svakome, još poodavno, a možda najgora prepuštenost se odvija uvijek u izbornoj godini. Koja je upravo ova. Čega ćemo li se sve naslušati do izbora, koliko ćemo dodatno podignutih nacionalističkih tenzija morati otrpjeti i kakvi ćemo uopće nakon tih izbora izići iz........

© Oslobođenje