Photo by Jonathan Nackstrand / AFP

Hall i Woodford dobili su Nobela jer su pokazali kako se ekonomski modeli mogu preoblikovati kako bi se politika stabilizacije revitalizirala, poručuje Akademija

Američki ekonomisti Robert E. Hall i Michael Woodford dobitnici su ovogodišnje Nobelove nagrade za ekonomiju za »mikroekonomske temelje makroekonomske stabilizacije«. Njihov rad preko mikroekonomskih temelja revitalizira politiku stabilizacije, kaže Kraljevska švedska akademija znanosti. U obrazloženju nagrade se navodi da su pomogli stabilizirati faze ekspanzije i recesije u gospodarskim ciklusima

– Razvili su makroekonomske modele koji su znatno poboljšali našu sposobnost provedbe učinkovite politike stabilizacije. Na temelju tih modela, pravodobno uvođenje mjera fiskalne i monetarne politike može ublažiti uspone i padove u gospodarstvu. U gospodarstvu se izmjenjuju razdoblja pada i rasta aktivnosti, a politika stabilizacije igra važnu ulogu u ublažavanju tih oscilacija, uz snižavanje kamatnih stopa i povećanje proračunskog manjka u recesiji i podizanje kamatnih stopa u fazama snažnog rasta, ističe odbor za dodjelu Nobelove nagrade. Podsjeća na teorijsku podlogu koju je postavio John Maynard Keynes. Tijekom naftnih kriza 1970-ih činilo se, kažu, da kejnezijanski modeli više ne donose željene rezultate.

– Nisu smanjili nezaposlenost, a doveli su do nekontrolirane inflacije. Zapad je prošao kroz desetljeće slabog rasta, visoke nezaposlenosti i visoke inflacije i mnogi su smatrali da je politika stabilizacije donijela više štete nego koristi i da bi od nje trebalo odustati. No, Hall i Woodford dobitnici su ovogodišnjeg Nobela za ekonomske znanosti upravo jer su pokazali kako se ekonomski modeli mogu preoblikovati kako bi se politika stabilizacije revitalizirala, kaže Akademija. No, umjesto da modele temelje na statističkim vezama između makroekonomskih varijabli, poput inflacije, proizvodnje i potrošnje, odlučili su ih izgraditi na mikroekonomskim temeljima, a pristup uključuje i razumijevanje utjecaja odluka pojedinačnih kućanstava i poduzeća na gospodarstvo. Ključna je značajka tih modela da se kućanstva i poduzeća pri donošenju odluka o štednji ili cijenama proizvoda oslanjaju na očekivanja za budućnost. Novi su se modeli pokazali iznimno korisnima u suočavanju s gospodarskim padovima koji su nas zadesili, zaključuje Akademija. Dakle, u eri umjetne inteligencije, digitalizacije, mreža i bihevioralne ekonomije, Nobel odlazi u ruke makroekonomista koji rješavaju fundamentalne ekonomske probleme, kombinirajući stare ideje, Keynesove, te racionalnih očekivanja, na nov način. U........

© Novi List