Prođoše nam životi
Hercegovački đaci počeli su novi radni tjedan presretni. Netko je dojavio da su u školama postavljene bombe. Čak se i kantonalna vlada, koja je podstanar u gradskom objektu, a u kojem je smještena i škola, morala napustiti svoja radna mjesta.
A na radna mjesta nisu morali dolaziti ni izaslanici u državnom Domu naroda. Po tko zna koji put, prekinuta je sjednica. Prvoj je propala hitna, a onda je hitno propala i redovna. Narodi se štite natezanjima i uzimanjem visokih plaća.
Natežu se i oni konji su nekada skupa natezali druge. SDA i DF vode predizborna prepucavanja. Kad pukne posljednji pucanj izbornih rezultata padat će zagrljaji. Maske neće.
U Mostaru maske su pale. Otvoreni rat zbog osvajanja, prisvajanja, upisa i ispisa zemljišta nastavlja se i sukob se diže sve do nebesa. Ni Bog ne pomaže iako se i on uvlači u igru.
Poslodavci žele da im se omogući lakše upošljavanje stranaca. O tome nitko ne priča i nitko tu ne bi ništa natezao.
Bošnjaci prijete da će napustiti Gradsko vijeće Grada Mostara. Nezadovoljni su imenovanjem direktora i, iako se trubi godinama o sposobnostima, traže da jedini kriterij za fotelju bude nacionalnost. Za to vrijeme grad postaje grad nesposobnih bez obzira koliki tko sebi predznak lijepio na čelo.
Kampanja je opasno počela. Mostar, grad u kojem izbaci svaka modrica kad se Federacija udari i u kojem se otvore rane kad se netko malo jače počeše po neskladu, opet pati.
Dok uz Neretvu pucaju partnerstva, uz Vrbas se vratila stara ljubav. Milorad Dodik i Dragan Čović, koji su držali distancu dok je čelnik svega u RS bio kažnjenik, vratili su se u zagrljaj i potvrdili partnerstvo. Živimo reprizu.
Da je negdje u nekoj drugoj poluzemlji........
