Javni servis bi trebao biti čuvar kulturne baštine, financijer žive kulture i posljednji bastion memorije jednog društva. Odatle su dokumentarni, obrazovni, kulturni i filmski program u čitavoj priči najbitniji

Da se odmah razumijemo, svakoj zemlji treba javni, a ne državni servis i to bi svaki građanin trebao imati na umu i bezuvjetno podržati radnike s BHRT-a koji očajnički pokušavaju spasiti ne samo vlastita radna mjesta nego i jednu od najvećih vrijednosti Bosne i Hercegovine. I to u 80. godišnjici njegovog postojanja.

A nakon što se za stabilno financiranje i neupitni opstanak BHRT-a izborimo, tek onda je nužno sjesti i otvoriti ozbiljan razgovor o budućnosti te kuće. No, dok je prva opcija, ipak se nadam, vrlo izgledna, po svemu sudeći, o drugoj nitko od onih koji imaju moć političkog odlučivanja uopće ne razmišlja.

Jer nije poanta, iako je i to bolje od bilo kakve ideje o gašenju, da BHRT preživi i onda bude državna televizija pod dominantnim utjecajem politike, a ne javna u punom smislu riječi.

Razlika pak između državne i javne radio-televizije je ogromna. U prvom slučaju, kakav upravo možemo drastičnije vidjeti u Srbiji s RTS-om i nešto pristojnije,........

© Oslobođenje