Industrija nezadovoljstva
Nedavno sam pročitala savjet da čovjek svako jutro treba ustati sat vremena ranije, meditirati, zapisati zahvalnosti, vježbati, vizualizirati ciljeve, slušati podcast, popiti određeni napitak i provesti nekoliko minuta u tišini prije nego što započne dan. Nakon toga sam se iskreno zapitala u kojem dijelu rasporeda čovjek stigne biti umoran, zbunjen ili jednostavno običan. Savjeti te vrste danas su toliko prisutni da ih gotovo više i ne primjećujemo. Dočekuju nas u knjigama, na društvenim mrežama, u podcastima, na seminarima i u beskrajnom nizu razgovora o radu na sebi. Teško je pronaći dio ljudskog života koji još nije postao projekt. San se optimizira, ishrana analizira, emocije se mapiraju, produktivnost mjeri, a slobodno vrijeme planira sa ozbiljnošću kojom su se nekada vodila mala preduzeća.
Čovjek je odjednom postao zadatak.
Pri tome nije naročito važno da li govorimo o industriji samopomoći, motivacionim govornicima, različitim oblicima duhovnosti ili beskrajnom........
