Nakon što je predsjednik HDZ-a i premijer Andrej Plenković govorio o opstrukciji rada Ustavnog suda četvero sudaca izabranih od oporbe, jedan od njih, ustavni sudac Andrej Abramović, za Novi list je izjavio: "Više od 30 godina sam sudac, cijeli radni vijek, pa zašto bih onda ja htio opstruirati Ustavni sud u kojem sam od 2016.? Nije mi to jasno." Šteta je što taj argument sudac Abramović nije istakao i svom prijatelju Zoranu Milanoviću, predsjedniku Republike, kojem može zahvaliti što je 2016. postao ustavni sudac. U tom slučaju predsjednik možda ne bi razvio animozitet prema sucima Vrhovnog i Ustavnog suda i ne bi s nepodnošljivom lakoćom govorio tako ružne stvari o iskusnijim i istaknutijim pravnicima nego što je Abramović.

I SDP bi Abramovićev argument trebao imati na umu na ponudu vladajućih da se ustavnim sucima uz Gorana Selanca imenuju sudac Vrhovnog suda Željko Pajalić i odvjetnik Mladen Sučević, koji imaju gotovo dva desetljeća više iskustva u pravosuđu nego što je Abramović imao kad je prvi put imenovan ustavnim sucem. Sve i da su u SDP-u pratili razvoj njegove pravosudne karijere, ne bi zapazili ništa posebno zbog čega bi se upravo Abramović isticao između tadašnjih oko 1800 sudaca. Naime, 16 godina bio je općinski sudac, te ga je 2012., šest mjeseci nakon što je prebačen na Upravni sud u Zagrebu, DSV izabrao za predsjednika tog suda. Upravo tada potpisnik ovih redaka upoznao je suca Abramovića, koji se odlično prezentirao na DSV-u. I taj kratki tekst bio je do imenovanja Abramovića ustavnim sucem jedini javni uradak o njegovu radu u pravosuđu. Tada Abramović nije medijski istupao. Nije jedini u povijesti Ustavnog suda, ali činjenica je da je kao prvostupanjski sudac izabran za suca Ustavnog suda, što je grandiozno unapređenje. Sasvim sigurno u SDP-u nisu na jednom kratkom novinskom zapisu gradili impresiju o sucu Abramoviću kad su ga predložili za........

© Večernji list