Kada je Boris Dvornik oživio stihove Tomislava Zuppe pa rekao kako "svako naše malo smišno misto jema svoje stvari", nije mogao biti više u pravu. "Malo smišno misto" u kontekstu "Balkanskog kauboja", dokumentarca koji najprije kvalitetom svoje režije upada u oko, a koji potpisuje Brođanka s irskom adresom Dragana Jurišić, u ovom slučaju nije mjesto iz Smojina i Dvornikova imaginarija, nego – ni manje ni više – Bijeljina. A "stvari" koje to "misto" "jema", skupile su se u legendarnog bijeljinskog fotografa, filmskog entuzijasta i amaterskog autora koji je snimio tko zna koliko kaubojaca. Stale su u Harija Džeksona.

Redateljica saznaje za Harija preko svoga oca koji bi, dok se još živjelo u Jugoslaviji, išao povremeno u Bijeljinu kako bi izradio fotografije. Fascinirana pričom o ovom neobičnjaku i osobenjaku, redateljica odlazi u Bijeljinu kako bi i sama snimila svoj kaubojac, ali po uzoru na Harijeve filmove. Njezin cilj je saznati što više o lokalnoj legendi iza koje je ostalo nešto videomaterijala pa se u nekima od njih može čuti kako kaže: "Filmova sam snimio dosta, ali nijedan nije imao ni početka ni kraja." I u toj je rečenici sažeta sva njegova i filozofija i estetika. No "Balkanski kauboj" nije samo pustolovni........

© Večernji list