Pobogu, kuha li više itko u ovome gradu, upitao sam se gledajući cijelu grupu dostavljača hrane, valjda dvadeset tamnoputih muškaraca na biciklima, koji su se velikom brzinom strmoglavili niz Zvonimirovu ulicu s onim njihovim zelenim i plavim ogromnim kockastim torbama na plećima. Prizor je dosta dobro objašnjavao zašto smo po pretilosti izbili na prvo mjesto u Europskoj uniji.

Kako bismo i mogli ostati vitki kraj sveg junk fooda koji trpamo u sebe, uglavnom pržene hrane koju, da nevolja bude gora, ne jedemo u restoranima, jer smo lijeni i da iziđemo iz kuće, već u ofucanim trenirkama i papučama čekamo da nam je Nepalci donesu.

Međutim, trenutak kasnije došla mi je druga misao. Otprije dvadesetak, tridesetak godina u hrvatskom je jeziku, između mnoštva nepoželjnih riječi, iz...

QOSHE - Ante Tomić. Svi smo na njih zaboravili. A onda, iznenada - ta-da-daaa! Opet su se pojavili. Ne znam jeste li opazili... - Ante Tomić
menu_open
Columnists Actual . Favourites . Archive
We use cookies to provide some features and experiences in QOSHE

More information  .  Close
Aa Aa Aa
- A +

Ante Tomić. Svi smo na njih zaboravili. A onda, iznenada - ta-da-daaa! Opet su se pojavili. Ne znam jeste li opazili...

10 1
12.03.2024

Pobogu, kuha li više itko u ovome gradu, upitao sam se gledajući cijelu grupu dostavljača hrane, valjda dvadeset tamnoputih muškaraca na biciklima, koji su se velikom brzinom strmoglavili niz........

© Slobodna Dalmacija

Get it on Google Play