Zaboravne podsjećam, a neupućene informišem o tome da je prošlo 25 godina otkad je, početkom ovog vijeka (i milenija) u našem državnom Parlamentu propao pokušaj opozicije, predvođene SDP-om, da se usvoji zakon o zabrani neofašističkih i sličnih udruženja i organizacija, koje baštine, poštuju i slijede istovrsne mračnjake iz prošlosti. Namjera je neslavno osujećena, jer su i tada – kao i danas (?) – u Parlamentu bili jači i uticajniji oni koji, pod otrcanim izgovorom “borbe za svoj narod”, nisu htjeli ni da čuju za to da se antifašizam, što bi bila suština takvog zakona, legalizuje i zavlada našim javnim prostorom.

I četvrt vijeka kasnije, antifašizmu nije komotno u ovoj zemlji i njenoj politici, čak je protjeran iz dobrog dijela vlasti, od najniže do najviše. Ciljano i smišljeno to za rezultat ima ničim ograničen prostor za redovno i nesmetano manifestovanje neofašističkih ideja, aktivnosti i izjava, ma koliko to bilo s druge strane zdrave pameti i civilizacijskih standarda. Protiv onih koje pamtimo, a što plitkoumno ignorišu i stalno potcjenjuju oni koji ne vide šta nam se decenijama radi, jedino se redovno oglase nejaki i koliko-toliko organizovani antifašisti ove zemlje – inače besmisleno podijeljeni na SABNOR u Bosni i Hercegovini i SUBNOR u........

© Oslobođenje