Prošle su nešto manje od tri godine otkako je otkriven spomenik na Kazanima. Isto je toliko proteklo od obećanja gradonačelnice glavnog grada datog aktivistima, historičarima i novinarima. Na sastanku koji je organizovala u Vijećnici, uvjeravala ih je da će se na Dan grada Sarajeva jednako vrednovati svaka žrtva. Odavat će se pošta svima koji su zaslužni za nezavisnu Bosnu i Hercegovinu. Zborila je i to da je jama podno Trebevića jedino stratište koje u bosanskoj prijestolnici nije obilježeno. Da će sve učiniti da se to promijeni. O zamjeni ploče na ulazu u gradsku kuću nije htjela ni razgovarati. Ponavljala je da to nije njenih ruku djelo.
Čitajte kolumne Edvina Kanke Ćudića:
Predlagala je i to da šesti april, također, bude i Dan sjećanja na žrtve Kazana. I sve je to radila kako bi porodice ubijenih bile zadovoljne. No, nije ih pitala za mišljenje. Pa ni onda kada joj je kćerka bračnog para Komljenac uputila otvoreno pismo. Benjamina Karić je tvrdila da sa sadržajem pisma nije upoznata. Iako je isto završilo na naslovnici Oslobođenja.
Prve godine od podizanja spomen-ploče, Sarajlije su mogle i povjerovati da je na Dan grada Isa-bega Ishakovića prva među nama možda, od silnih obaveza i protokola, zaboravila na Cacine žrtve. Međutim, druge godine, a sada i ove, postalo je sasvim jasno da je politika gradonačelnice Karić prema nebošnjačkim žrtvama boguševačkog stratišta licemjerna. Na kartu držanja dersa prijedorskim Srbima. Priznala je to, između ostalog, prošlogodišnjeg devetog novembra. “Postavljanje svakog spomenika je proces i historija će o tome suditi, ali ja bih bila ponosna da jedan ovakav spomenik vidim u Prijedoru za ubijenu prijedorsku djecu”, besjedila je Benjamina Karić na jednostranom i novouspostavljenom danu sjećanja na žrtve Mušana Topalovića. Niko ne spori važnost postavljanja prijedorskog memorijala. No, o tome ne bi trebala kazivati gradonačelnica Sarajeva. Trebali bi to činiti izabrani čelnici u Republici Srpskoj, naročito oni u Prijedoru. A to što među njima nema dovoljno razvijene svijesti o žrtvama ubijenim i u njihovo ime, govori mnogo o njihovoj savjesti i politici koju vode.
Adi Škaljić je prošle godine u gradskoj skupštini podnio inicijativu za podizanje spomen-ploče na rimokatoličkom groblju Sveti Josip. Šesnaest zastupnika, u sarajevskom je lokalnom parlamentu podržalo ideju. Nije bilo protiv, a ni suzdržanih glasova prisutnih vijećnika. Četiri poslanika se nisu izjasnila. Dovoljna većina. Zahtjev je postao inicijativom Gradskog vijeća. Riječ je o obilježju koje bi trebalo svjedočiti o mjestu reekshumacije žrtava pronađenih na lokalitetima Kazani, Gaj i Grm maline. Kada je otišlo u javnu raspravu, Benjamina Karić je to oborila. Potez je obrazložila riječima da je podignutim memorijalom na Kazanima Grad Sarajevo “pokazao pijetet prema žrtvama”, visoku svijest o “tragičnim”, a na drugom mjestu u istom dokumentu i “nesretni(m) događaj(em)”. Također, “da fokus daljnjeg rada treba biti na novim projektima spomen-obilježja koja zaslužuju našu pažnju i interes”. I previše je vidljivo ko je problem u dostojanstvenom obilježavanju žrtava Desete brdske brigade Armije RBiH.
Koja je razlika između Benjamine Karić i onih koji negiraju genocid? Zar opisivanje masakra na Kazanima kao “tragični” i “nesretni događaji” nisu negiranja zlodjela? U najmanju ruku omalovažavanje žrtava? Nisu li to “tragedije” ili “veliki zločini” kako pojedini u manjem entitetu nazivaju sve ono što se dešavalo u Srebrenici i oko nje u julu 1995? Zgrožavamo se nad takvim floskulama. Međutim, ignorišemo kada to neko govori iz naših redova.
Suočavanje s prošlošću nije sučeljavanje sa “svojim” žrtvama. Dug je to prema drugima. Onima koji su u ratu okarakterisani kao neprijatelji. Takav pristup važan je za multietničko i antifašističko Sarajevo. Ono čime se toliko hvalimo. A premalo dajemo da takvo i ostane.
Ukoliko bi institucije glavnog grada podigle spomen-ploču na Svetom Josipu, ostvarila bi se ideja o jednom monumentu na dvije lokacije. Kazani su podaleko. Izvan su gradske zone. Na obroncima Trebevića. Groblje je ipak u centru. Obiteljima žrtava, ali i svima drugima, olakšalo bi se odavanje pošte. Tako bi bila obilježena i sekundarna masovna grobnica. U njoj su bile sahranjene kosti ubijenih građana prijestolnice. Od 1993. do 1998. godine.
U Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine stigao je 2012. DNK nalaz na ime Miodraga ili Zorana Vučurovića. U pitanju su dvojica braće koja su nestala na području Sarajeva. Krv je dao otac Dobrivoje. Zoran je ubijen podno Trebevića. Kako navode iz ove ustanove, do danas nijedan od braće nije identifikovan, jer se u ovom momentu ne može utvrditi o kojem je srodniku riječ. Možda su ovo podaci na koje bi gradonačelnica trebala obratiti pažnju onog momenta kada govori o “nesretnim događajima” na Kazanima ili kada ih izostavi iz obilježavanja Dana grada.
Dan grada bez Kazana
10
1
08.04.2024
Prošle su nešto manje od tri godine otkako je otkriven spomenik na Kazanima. Isto je toliko proteklo od obećanja gradonačelnice glavnog grada datog aktivistima, historičarima i novinarima. Na sastanku koji je organizovala u Vijećnici, uvjeravala ih je da će se na Dan grada Sarajeva jednako vrednovati svaka žrtva. Odavat će se pošta svima koji su zaslužni za nezavisnu Bosnu i Hercegovinu. Zborila je i to da je jama podno Trebevića jedino stratište koje u bosanskoj prijestolnici nije obilježeno. Da će sve učiniti da se to promijeni. O zamjeni ploče na ulazu u gradsku kuću nije htjela ni razgovarati. Ponavljala je da to nije njenih ruku djelo.
Čitajte kolumne Edvina Kanke Ćudića:
Predlagala je i to da šesti april, također, bude i Dan sjećanja na žrtve Kazana. I sve je to radila kako bi porodice ubijenih bile zadovoljne. No, nije ih pitala za mišljenje. Pa ni onda kada joj je kćerka bračnog para Komljenac uputila otvoreno pismo. Benjamina Karić je tvrdila da sa sadržajem pisma nije upoznata. Iako je isto završilo na naslovnici Oslobođenja.
Prve godine od podizanja spomen-ploče, Sarajlije su mogle i povjerovati da je na Dan grada Isa-bega Ishakovića prva među nama možda, od silnih obaveza i........
© Oslobođenje
visit website
login
who are we?
contact us
qosheapp
Toi Staff
Gideon Levy
Belen Fernandez
Rami G Khouri
Mort Laitner
Tarik Cyril Amar
Rachel Marsden
Bradley Blankenship
Michael Kwet
