Foto Ivo Cagalj/PIXSELL

A zašto spomen Poljud u riječkoj novini!? Zato što svaki grad u nas ima neki svoj Poljud kako god da mu je ime. Gradit će se sutra i na Kantridi

Curi rok za predaju teksta. A Rijeka igra europsku utakmicu. Ne da je igra, nego evo Fruk i zabija. Boj ne bije svijetlo oružje već boj bije srce u junaka, kako god da je ogled sa Strasbourgom završio. Sve rjeđe je tako i u nogometu i u životu, ali zna katkad tako biti. Rijeka igra hrabro, igra mudro, igra pošteno makar preko puta stoji ekipa milijunima skuplja, pa još iz lige koja mali milijun puta jača od naše. Rijeka jednostavno igra dobar nogomet i to se mora priznati za koga god da u nas čovjek navija. Ima li onda smisla spominjati splitski gradski stadion Poljud u riječkoj novini!? Ima li smisla ispisati još jedan tekst o namjeri mnogih da se Poljud sruši!? Nekako se čini da itekako ima.

Malo je stadiona na svijetu bilo, ako je uopće bio još koji, a da je uz njega rodilište. Uz stari Hajdukov stadion, onaj na Staroj plinari, bilo je rodilište. I bukvalno kad se rodiš i kad te mati ili medicinske sestre podignu do prozorskog okna da te ćaća s ceste vidi, ti uz ćaću gledaš i na zelenu tratinu kojom vikendom trče momci za koje ćeš sutra navijati. Dobro, star si tek koji sat, ne razumiješ ama ništa i sve nagonski radiš, ali nije posve luda teorija da te i to što samo cesta dijeli rodilište od igrališta itekako navijački odredi. Ni pet godina kasnije brat se rodio u novom rodilištu kojem prozori gledaju na cestu, gdjekoje stablo, možda na more. Moderno je, novo je, ali nije to ni blizu privilegiji da možeš s ponosom reći: »Ja sam se rodio u starom rodilištu.« I veliko je pitanje je li mlađi brat ikad tu nebesku nepravdu uspio procesuirati da mu ne da na živce. Jer, na tom Starom placu klub za kojeg se navija živio je možda i najbolje godine svog života. Jest, kad još ni za osnovnu školu godina nemaš i ne sjećaš se baš svega, ali je zato to čega se sjećaš neprocjenjivo. A sjećaš........

© Novi List