Kolumna Dragutina Matanovića: Kad se sudstvo odmetne, deca i narod plaćaju cenu
Veličina jednog naroda ne ogleda se samo u tome koliko glasno govori i brine o svojoj prošlosti, već koliko je i zagledan u budućnost. Deca su simbol te budućnosti, simbol svega što dolazi. Svega što će čuvati i prošlost i sadašnjicu, a graditi budućnost.
Zahvaljujući kulturi progona i mržnje, koja je nastala od novembra prošle godine, od početka blokada, plenuma i zborova, čak i najmlađi su postali mete. Nedopustiv primer maltretiranja dogodio se pre nekoliko dana u Kraljevu. Kada se trinaestogodišnji dečak V.R. iz ovog mesta, odličan učenik uprkos mnogim zdravstvenim problemima, vraćao sa probe folklora kući, sustigla ga je grupa vršnjaka. Ubrzo, dečiji razgovor o igrici prerastao je u ponižavanje dečaka. Opkolili su ga, gurali, vređali, terali da izgovara uvrede na svoj račun, uz povike da je „Ćaci“. Jedan od napadača je držao telefon i snimao nesrećnog, zbunjenog i uplašenog dečaka, dok su ga ostali gađali petardama uz naredbe da skoči u Ibar. Na sreću, napadači su se razbežali nakon dolaska srednjoškolaca koji su tuda prolazili.
U nekim normalnijim okolnostima i vremenima, ovakav incident bio bi posmatran kao izolovan slučaj. Međutim, u Srbiji, gde je jedan deo društva, i to ekonomski dobrostojeći, zahvatio blokaderski virus, ovaj nesrećni i jezivi slučaj nije naišao jedinstveno na osude. Pojedini blokaderi su na društvenim mrežama čak opravdavali maltretiranje dečaka, uz sramne i svirepe komentare da je to u redu „ukoliko je mali stvarno ćaci“. Zamislite samo ljude – ako ih tako uopšte možemo nazvati – koji opravdavaju mučenje trinaestogodišnjeg dečaka! Zamislite da poluge vlasti u Srbiji pređu kod takvih ljudi!
Zato je toliko važna borba predsednika Vučića za slobodarsku Srbiju. Protiv blokaderske kulture progona koja svakodnevno šalje poruku da je ispravno vređati drugačije mišljenje i da je normalno omalovažavati sve one koji se ne uklapaju u njihov nametnuti obrazac.
Sudbina nevinog dečaka iz Kraljeva predstavlja korak dalje u blokaderskom iživljavanju i ludilu. Etiketiraju se čak i oni koji nisu predmet političkih zbivanja – maloletna deca. U takvom „uličarskom sistemu“ sutra će biti dovoljno da neko uperi prst i kaže „taj je drugačiji“ (taj je ćaci, taj ne misli kao mi, taj možda...), pa da započne lov. Danas vređanje, sutra javni linč, a prekosutra – ko zna šta.
Politička ideja blokadera i plan stranih obaveštajnih službi bili su očigledni. „Studenti u blokadi“ nameravali su da razapnu šatore u Pionirskom parku da bi odatle izveli napad na Narodnu skupštinu i zgradu predsedništva po modelu 5. oktobra. Poput ukrajinskih majdanista, koji su 2014. skakali i uzvikivali „ko ne skače taj je Moskalj (pogrdan naziv za Ruse)“. Danas blokaderi u Srbiji uzvikuju........





















Toi Staff
Sabine Sterk
Penny S. Tee
Gideon Levy
Waka Ikeda
Grant Arthur Gochin
Rachel Marsden