Grafiti postoje otkad je civilizacije. Još u Starom Rimu pojedinci bi pod okriljem noći napisali nešto protiv Cezara, Senata, Republike, ovisno o razdoblju, a kad već o tome pričamo padne mi na pamet ona scena iz kultnog Bryanovog života (Life of Bryan, 1979.) – ono kad John Cleese u ulozi vođe rimske vojne patrole u Judeji uhvati jadnog Bryana, odnosno Grahama Chapmana, u pisanju grafita.

Bryan po zadatku kojeg je dobio od šeprtljavog judejskog pokreta otpora piše po zidu poruku okupatorima - "Rimljani, idite kući!", a Cleese, umjesto da ga privrede i baci u tamnicu, kako je to već bio običaj,  gramatički ispravlja iznenađenog Židova, pa mu naređuje da do jutra, za kaznu, sve to napiše još stotinu puta. Urnebesan i inteligentan humor Monty Pythona dobro je ostario i čak i danas puno toga govori.

Ne znam tko je sve za kaznu dobio pisati grafite po Mostaru, ali se čini da neki od njih pišu baš uporno, skoro poput Bryana Cohena u spomenutom filmu. Jednako njemu, pišu noću, pod okriljem mraka, i odrade grafite serijski. Ne pišu, doduše, „Rimljani, idite kući!“, nego uobičajeni niz ružnih riječi i poruka drugom, kao i uvijek prisutnu lepezu zabranjenih ili politički posve nekorektnih simbola, posebno pritom pazeći da grafiti osvanu na posebno osjetljivim mjestima, da ih mediji bolje vide.

A patrole kao patrole, ili ih nema, ili su čak puno nezainteresiranije od rimske patrole iz filma. Stoga, valjda, osvane i pokoja nepismena. No, na stranu to, grafiti su brzopotezna rađa, u par minuta napraviš štetu na povjerenju i miru kojeg je netko godinama........

© Bljesak.info