Veljača je, godina 2024., u messengeru jednoga jutra nalazim pjesmu “Smrt, kamen i amen (Klopka)”. Ježim se dok je već peti-šesti put slušam. Njezina autora ne poznajem - ili mislim da ga ne poznajem, pošto se predstavlja pseudonimom - ne pojavljuje se u medijima, nema ga na televiziji, njegovih radova nema u diskografskim dućanima, prisutan je na YouTubeu, ali marginalno. Pjesma je vrlo snažna, ali na način krajnje neobičan: u rap formatu ispripovijedana je jedna priča, i u priči cijeli jedan život, i smrt. Onako, po prilici, kako je to nekad,........

© Večernji list