Nakon što je DIP (Državno izborno povjerenstvo) zaprimilo i utvrdilo valjanost kandidacijskih lista, 11 stranaka i(li) koalicija objavilo je imena kandidata po izbornim jedinicama (deset, plus dvije za nacionalne manjine i dijasporu) s kojima ulaze u do sada najneizvjesnije izbore za hrvatski Sabor, tako da je uistinu krajnje nezahvalno prognozirati tko će na koncu prikupiti dovoljan broj mandata za sastav nove Vlade.

U HDZ-u će morati još jače (s)krenuti desno ukoliko im pođe za rukom, zajedno s DP-om (Domovinskim pokretom) formirati novu vladajuću većinu, a drugih partnera, barem za sada, nema na vidiku, tako da je pitanje koliko bi ta i takva Vlada na dugi rok mogla imati „rok trajanja“, dok SDP i njegova tzv. lijevo-liberalna koalicija „Rijeke pravde“ (naziv uzela prema hitu grupe Film i Jure Stublića), naravno uz asistenciju

Možemo s kojim je od ranije sklopila postizborni koalicijski dogovor, ima realne šanse na pobjedu, samo pod uvjetom da ih podrži bilo izravno, bilo u formi manjinske Vlade netko sa desnice, primjerice Most i suverenisti, ili čak dio zastupnika izabranih na listi DP-a, budući se javno „zaklinju“ kako ne dolazi u obzir da podrže Plenkovića i HDZ.

Naravno, iskustvo je pokazalo kako ovakva „čvrsta“ obećanja uvijek treba uzimati „cum grano salis“, ali ubrzo ćemo se sami moći uvjeriti u njihovu vjerodostojnost.

Dakako, da bi do toga došlo, predstoje velika „prestrojavanja“ i usaglašavanja, jer su ideološke razlike između tako raznorodnih partnera isuviše velike i jedino što bi ih povezivalo jest zajednički imperativ rušenja HDZ-a s vlasti, a ako i kada bi do toga došlo veliko je pitanje koliko bi ta poveznica bila jaka da izdrži sva iskušenja pred kojima će se nova vladajuća nomenklatura u tom slučaju naći.

Milanovićeva karizma koja bi okupila ovu široku lijevo-desnu platformu sigurno bi jedno vrijeme bila učinkovita, posebice stoga, jer aktualni šef države sve više svojim istupima liči na Franji Tuđmanu, idolu desnice, koji sve manje smeta i ljevici, ali iz povijesnog iskustva ipak jako dobro znamo kako se politička tragedija zna nepodnošljivo (o)lako, ponoviti kao banalna farsa, sa svim svojim negativnim implikacijama i posljedicama.

Prema različitim, više ili manje relevantnim ispitivanjima raspoloženja javnog mnijenja i rejting lista političkih........

© Danas