Jovanka Jolić mnogo je više od internetskog mema. Premda marginalna i ezoterična, bila je upravo ona neuralgična točka kolektivnog nesvjesnog koja je, paradoksalno, okupljala neobično širok spektar prevladavajućih psihičkih dispozicija prema suvremenom svijetu

One upućene u balkansku online supkulturu prošlog je tjedna iznenadila vijest o smrti Jovanke Jolić, samodeklarirane konspirologinje čije su teze o srpskom podrijetlu ljudske vrste i života na zemlji uopće postale regionalni epicentar proizvodnje internetskih memova. Njezina eshatološka filozofija povijesti započinje svojevrsnom kastracijskom traumom: “prvo što su nam uzeli” – objašnjava Jolić u jednom od svojih viralnih isječaka – “uzeli su nam Egipat”.

Prema njezinom tumačenju, Srbi su od samih početaka ljudske civilizacije u vječnom ratu protiv tzv. Nefila, vanzemaljskih reptilskih bića koja na sve moguće (premda uglavnom nemoguće) načine zataškavaju srpsku narav postanka svijeta. “Ubacili” su se čak i u vrh američke CIA-e kako bi podmetnuli tezu o Adamu i Evi i tako, na krilima američke imperijalističke moći, naveli čovječanstvo na krivi trag o vlastitoj genezi.

Svi ljudi na svijetu su ontološki Srbi. Razlika između onih koje prepoznajemo kao Srbe i svih ostalih isključivo je epistemološka. Naime, ovi potonji su Srbi koji su podlegli višetisućljetnoj nefilskoj propagandi zbog koje su zaboravili da su Srbi. Međutim, na nesreću Nefila, etimologija nudi kraljevski put prema vjekovima zatiranoj istini. Rusi su raseljeni Srbi. Poljaci su Srbi u polju. Zagreb je zagrađe iza drevnog Srbobrana. Čak je i Elon Musk podrijetlom iz Republike Srpske, premda je ovdje Jolić nešto opreznija pa ostavlja prostor da se možebitno ipak vara.

Iz medijskih natpisa, njezina smrt doima se misteriozno poput teza koje je zastupala. Pronađena je u snijegu – kako izvještava srpski Kurir – na marginama grada, bez identifikacijskih isprava. Službenu vijest o njezinoj smrti internetska je zajednica popratila nizom alternativnih zavjereničkih teorija poput one da je smaknuta jer se previše približila razotkrivanju tamnog plemstva, do one da je Elon Musk osobno naručio njezino ubojstvo kako bi zaustavio daljnje širenje dokaza o svojemu podrijetlu, pa sve do one da je lažirala vlastitu smrt i uz pomoć svojih kontakata s naprednijim civilizacijama pronašla utočište u podvodnim tunelima Atlantide. Čini se da čak i nakon smrti ova viralna faraonka nastavlja sasvim precizno gađati finu afektivnu notu između paranoje i parodije zbog koje je i postala regionalno prepoznatljiva.

Ipak, ironični odmak nije toliko udaljen od konspirologije koliko se naizgled čini. Obje dispozicije, svaka na svoj način, odmiču nas od stvarne participacije u svijetu i odvraćaju od njegovog suštinskog razumijevanja. Ponekad se totalitet određenog civilizacijskog horizonta najbolje vidi upravo s njegove margine. U tom smislu, Jovanka Jolić je mnogo više od internetskog mema. Ona je duh našeg vremena koje se – s Jovankom ili bez nje – zaglavilo između dvaju jednako impotentnih subjektivnih pozicija.

Demistifikatori........

© BUKA Magazin