Tekst članka se nastavlja ispod banera

Svitalo je, kada je Filip stigao na kaptolski kolodvor. Dvadeset i tri godine nije ga zapravo bilo u ovom zakutku, a znao je još uvijek sve kako dolazi: i truli slinavi krovovi i jabuka fratarskoga tornja i siva, vjetrom isprana jednokatnica na dnu mračnog drvoreda, Meduzina glava od sadre nad teškim, okovanim hrastovim vratima i hladna kvaka. Dvadeset i tri godine su prošle od onog jutra, kada se dovukao pod ova vrata kao izgubljeni sin: sedmogimnazijalac, koji je ukrao svojoj majci stotinjarku, tri dana i tri noći pio i lumpao sa ženama i kelnericama, a onda se vratio i našao zaključana vrata i ostao na ulici, te otada živi na ulici već mnogo godina, a ništa se nije promijenilo uglavnom.

Miroslav Krleža, Povratak Filipa Latinovicza

Temperatura tijela moljaca iznosi trideset i šest stupnjeva, kao kod sisavaca, dupina i tuna pri punom kretanju. Trideset i šest stupnjeva je limit, temperatura koja se u prirodi uvijek iznova pokazuje kao najpovoljnija, i predstavlja neku vrstu magičnog praga, te je njemu već padalo na pamet da je čitava ljudska nesreća povezana s tim što su se ljudi u nekom trenutku odvojili od te norme, prešavši u blago grozničavo stanje u kome se neprekidno nalaze.

G. Sebald, Austerlitz

Svitalo je kada je kada je Džafer A. prošao kružni tok južno od Mostara i nastavio dalje prema Širokom Brijegu. Išao je zapravo prema Lištici, ali zbog nečega nigdje nije postojao putokaz prema tom gradu. Dvadeset i tri godine nije ga zapravo bilo u ovom zakutku Bosne, a znao je još uvijek sve kako dolazi: i propali, posivjeli asfalt s kojega je vrijeme prebrisalo prometne oznake, truli slinavi krovovi kamenih kuća uz cestu i siva, vjetrom isprana crkva na dnu mračnog drvoreda, lavlje gipsane glave nad teškim, betonskim ogradama i žive, kričave figure Snježane i sedam patuljaka po svježe pokošenim........

© Bljesak.info