Tekst članka se nastavlja ispod banera

Otišao sam u jednu državnu zgradu, tamo se plaća porez, a na zidu piše "Hvala što ne pušite". Otkud oni, kog đavola znaju da neću pušiti? Otkud znaju da neću pišati ili prdjeti ili da mi se neće dići kita? Hvala što ne pušite. Šta njih boli uho za to? Hvala što ne dišete...

John Cheever, Ovo stvarno liči na raj

U trenutku dok nastaje ovaj tekst predstoje polufinalni ogledi na Europskom prvenstvu u nogometu koje se održava u Njemačkoj. Za ljude s ovih prostora prvenstvo je već završilo u grupnoj fazi, ispadanjem Hrvatske i Srbije, jer je nastavak balkanske sage nezamisliv bez crknute komšijine krave, ili, kao u ovom slučaju, kada istovremeno crknu obje.

Nogometna groznica koja nastupi uoči i za vrijeme svake globalne nogometne smotre postala je toliko predvidiva da u svakom trenutku imate osjećaj "već viđenog", što pomalo podsjeća na vjerske rituale koji se stoljećima ne mijenjaju. Povezanost nogometa i religije je stara priča. Neki cinik bi, gledajući reklame na televiziji, zaključio kako je nogomet u Hrvata religija u kojoj se umjesto vina u obredima koristi pivo. Piva i igara!

Način prikazivanja svjetskog prvenstva u hrvatskim medijima, gdje se težište stavlja na proslave po hrvatskim gradovima i orošene boce piva u drugom planu, također je dosadan i predvidiv, ali je jedna stvar u tome iznimno zanimljiva: u religijskom smislu izraz "Crkva u Hrvata" obuhvaća i crkvu u BiH, dok to s nogometom nije slučaj. Bosna i Hercegovina, odnosno Hrvati iz te zemlje, su iz uspjeha hrvatskih sportaša uglavnom isključeni, bez obzira što je veliki broj nogometaša koji su proslavili hrvatski nogomet porijeklom iz Bosne i Hercegovine.

Na ovo postoji i logičan odgovor. Zbog čega očekujemo da nas drugi poštuju, ako ne poštujemo sami sebe? U vrijeme održavanja Svjetskog prvenstva u Rusiji, Dragan Čović, nakon otvaranja manifestacije Kulturno-vjerska baština Hrvata Bosne i Hercegovine u Zagrebu, te susreta Hrvata iz BiH koji žive u Republici........

© Bljesak.info