Tekst članka se nastavlja ispod banera

U slutnji, u čežnji daljine, daljine;

u srcu, u dahu planine, planine.

Tin Ujević, Odlazak

Rijetki su događaji u našim životima kada nam se na trenutke učini da živimo u normalnom i podnošljivom svijetu. Jedan od takvih su Dani Vranice koji se već više od dvadeset godina održavaju polovicom lipnja na Vranici, jednoj od najljepših bosanskohercegovačkih planina, na kojima sudjeluju brojna planinarska društva iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Manifestacija traje tri dana i u nju su uključeni organizirani pohodi na najviše planinske vrhove, na Nadkrstac i Ločiku, koji spadaju među najviše u Bosni i Hercegovini.

U životima ljudi u gornjem toku rijeke Vrbas, planina Vranica zauzima mitsko mjesto. To su one planine iz pjesme "Odlazak" Tina Ujevića koje su u našim djetinjstvima predstavljale simbol beskrajnih daljina, a ujedno i granicu suženog dječjeg svijeta koja se poklapale s krajnjim dometima njihove mašte. Naša iskustva su univerzalna, o čemu svjedoče i stihovi Tina Ujevića.

Naša najranija sjećanja vezana su uz Vranicu koja je s istočne strane predstavljala granicu poznatog svijeta. Već smo tada, čini mi se, stvarali u glavama vlastitu legendu o planini koja se godinama širila i upotpunjavala brojnim drugim legendama o kojima smo slušali, koje su trajno mijenjale našu percepciju o svijetu koji nas okružuje. U tim legendama planinska jezera bi oživjela i progutala neoprezne nomade koji su na obalama napasali stoku.

Postoji li dijete koje barem jedanput nije pomislilo kako se s mjesta gdje se dodiruju nebo i zemlja može dotaknuti nebo i oblaci? O tim dječjim maštarijama govori i priča "Pohod na mjesec" Branka Ćopića, koja govori o petogodišnjem dječaku koji želi grabljama dohvatiti mjesec u čemu mu, razbuktavajući dječju maštu, pomaže........

© Bljesak.info