Tekst članka se nastavlja ispod banera

Netom okončane parlamentarne izbore u Republici Hrvatskoj obilježila su dva uzročno-posljedično povezana fenomena: proces daljnjeg urušavanja demokratskih standarda, karakterističan, na žalost, za većinu zemalja u okruženju, i svojevrsna karnevalizacija. Oba su povezana s predizbornom kandidaturom Zorana Milanovića, koja je dodatno zakomplicirala postizbornu matematiku, onemogućivši HDZ-u komotnu većinu, što je pretpostavljam, bio i primarni Milanovićev cilj.

Ovi izbori ostat će upamćeni po otvorenoj političkoj instrumentalizaciji Ustavnog suda RH, jedne institucije koja svojim autoritetom uvijek mora stajati iznad politike jer u suprotnom nema nikakvog smisla. Odluku koju je donio Ustavni sud nakon što je Milanovićev najavio kandidaturu za premijera, a da prije toga nije dao ostavku, bio je nužan korak u zaštiti ustavnog poretka, bez obzira je li bila inicirana od strane HDZ-a koji ima "većinu" u Ustavnom sudu.

Odmah nakon izbora, Ustavni sud donio je novu odluku, kojom je zabranjena premijerska kandidatura Zorana Milanovića, pa čak i u slučaju da prije toga podnese ostavku na predsjedničku funkciju. Većina hrvatskih pravnih stručnjaka slaže se u tome da je ova odluka "neustavna", što je svojevrsni paradoks. Ovdje je riječ, čini mi se, o političkoj odluci kojom se Ustavni sud otvoreno stavio u službu jedne politike. Cilj je, pretpostavljam, spriječiti Milanovićevu eventualnu kandidaturu, pošto je on u ovom trenutku jedina osoba u Hrvatskoj koja može primiriti nespojive "lijeve" i "desne" političke rogove u istoj vreći, što je jedini način da HDZ iz ovog izbornog ciklusa iziđe kao gubitnik.

Ono što se dogodilo u Hrvatskoj s Ustavnim sudom, u Bosni i Hercegovini je stara i dobro poznata priča, te se na našem primjeru može vidjeti kamo to zapravo vodi. Ustavni sud BiH već je poodavno pretvoren u........

© Bljesak.info