Tekst članka se nastavlja ispod banera

Pisanje je jezivo ozbiljna stvar.

Ernest Hemingway, Zelena brda Afrike

U neka druga vremena, iako u posljednje vrijeme sve više sumnjam da su takva uopće i postojala, knjiga "Rat" Miljenka Jergovića bila bi jedan od književnih događaja godine. Više je knjiga u opsežnom opusu Miljenka Jergovića koje bismo mogli opisati na sličan način, međutim "Rat" je nešto novo i potpuno drugačije u odnosu na sve drugo što je ovaj pisac dosada napisao.

"Rat" je sastavljen od 117 kratkih priča čiji su protagonisti likovi bez imena, zatečeni u neimenovanom gradu pod sedmogodišnjom ratnom opsadom. Priče su naslovljene s jednom ili s dvije riječi: "Urar", "Postolar", Zidar", "Kirurg", "Medicinska sestra"... Riječ je o pričama kratkim zatvorene narativne forme. U jednom intervjuu, Jergović je izjavio kako je svaku priču iz "Rata" zamislio kao po "jedan minijaturni roman, koji bi onda svi zajedno trebali činiti cjelinu jednog svijeta".

Jergovićev jezik i stil također su drugačije u odnosu na druga njegova djela. Navest ću, kao ilustraciju, odlomak iz priče "Medicinska sestra": "Vrijeme kada se mijenja, puše jugo, nailazi snijeg, dolazi proljeće, oštećena djeca do dugo u noć tuže kao vukovi. Ili urlaju od straha, jer se u njihovim praznim dušama uznemirio svemirova svemira svemir.

Ona ih tad miri. Rukama, dlanovima, kao Bog dok vaja zemlju. Smiješkom. Ili im govoreći: sve će proći, sve će proći.

Ali dok se jugo ne smiri, snijeg ne padne i proljeće ne dođe, ne smiruju se ni oni."

"Rat" možemo nazvati i romanom i zbirkom kratkih-kratkih priča, i ni u jednom slučaju nećemo pogriješiti. Ja ga prvenstveno vidim kao roman, jer svaka priča funkcionira kao kamenčić u velikom mozaiku koji savršeno funkcionira tek kao cjelina. Po........

© Bljesak.info