Tekst članka se nastavlja ispod banera

Što je potrebno da biste u samo nekoliko dana prešli put od lovine do lovca? Za ovu kafkijansku preobrazbu, čini se, nije potrebno mnogo, tek obraz od teflona, želudac od nehrđajućeg čelika i nezajažljivi ego, o čemu na najbolji način svjedoči primjer crnogorskog pisca Andreja Nikolaidisa, koji je sekundirajući bošnjačkim šovenima na jednoj lokalnoj bosanskohercegovačkoj televiziji, pristao sudjelovati u hajci na Franju Šarčevića, čime je učvrstio svoju nedodirljivu poziciju u panteonu bošnjačkih nacionalističkih hulja i njihovih multi-kulti šegrta.

Bošnjačkim komšićoidima nije potrebna Nikolaidisova pamet. Toga u Bosni i Hercegovini imamo na pretek. Ta jeftina, primitivna svijest uspijeva ovdje kao korov na đubrištu. Ili tikve: nigdje tako dobro ne cvjetaju tikve kao po seoskim đubrištima. Da biste se uvjerili u to o čemu govorim, trebate samo otići ispred kakve zabite seoske prodavaonice pred kojom lokalni seoski filozofi od ranog jutra bistre politiku i ispijaju pivo, i gdje tikve cvjetaju u svim godišnjim dobima. Nikolaidis je u cijeloj ovoj priči tek jedan od onih "čudnih ljudi, čudna imena", što je bosanskohercegovački specifikum, koji prilježno servisiraju bošnjački nacionalizam, čime se, po inerciji iz socijalizma, licemjerno fingira nepostojeća multietničnost.

U Nikolaidisovu slučaju riječ je, dakle, o uvoznoj robi, o samoprozvanom regionalnom ekspertu za Bosnu i Hercegovini, jednom od onih šegrta bošnjačkog nacionalizma kakvih je puna Hrvatska, a čije znanje o ovoj zemlji započinje i završava na ocjeni sarajevskih ćevapa, jedna filozofska škola koju bi zbog toga mogli primjereno nazvati Deset do bola, "supkultura" koja je naglo dobila na važnosti osipanjem domaćih multi-kulti snaga, koje su se svele na par ostarjelih i potrošenih čudaka koji su svoj manjinski identitet godinama koristili........

© Bljesak.info