Tekst članka se nastavlja ispod banera

Pišući svojevremeno o zakonu koji je donio bivši visoki predstavnik Valentin Inzko, kojim je sankcionirano veličanje ratnih zločina, napisao sam kako je sličan zakon bio prijeko potreban odmah nakon rata, a da je njegovo donošenje s višedesetljetnim zakašnjenjem besmisleno.

Doduše, Inzko taj zakon nije ni donio zbog poboljšanja političke klime u zemlji, već iz upravo suprotnih razloga, što je u konačnici i dovelo do političke krize. Bio je to Danajski dar visokog predstavnika na odlasku, kojim je dodatno usložio političku situaciju u zemlji. Njegov zakon je danas mrtvo slovo na papiru, uz nesagledive štete koje je prouzročio.

Slično bi se moglo reći i za najnoviji zakon koji je, koristeći Bonske ovlasti, donio Inzkov nasljednik Christian Schmidt. Riječ je zapravo o tehničkim izmjenama Izbornog zakona kojim se nastoje spriječiti izborne krađe. Prvo pitanje, koje se logički nameće, isto je ono koje sam postavio pišući o "Inzkovom zakonu": Zbog čega se sa sličnim rješenjima čekalo gotovo trideset godina?

Pogotovo zbog činjenice da su se slični zakoni nakon rata mogli donijeti bez bilo kakvog otpora? Danas su njihovi efekti kontraproduktivni. Riječ je o zakonima čije je pravovremeno nedonošenje u velikoj mjeri zaslužno za sadašnje stanje u zemlji. Sve to pomalo podsjeća na liječenje uznapredovalih metastaza lažnim aspirinima.

Iz ove nedoumice mogli bi se s popriličnom pouzdanošću iščitati Scmidtovi motivi. Nisu ovi zakoni doneseni zbog poboljšanja izbornog procesa, već zbog namjernog generiranja političke krize u trenutku kada je Bosna i Hercegovina otpočela s eurointegracijskim procesima. Treba podsjetiti, po tko zna koji put, da je sličan zakon donio čovjek koji je minirao pregovore u Neumu, kojima se Izborni zakon trebao uskladiti s Ustavom BiH. I treba, također, podsjetiti na onu biblijsku: "Tko je šutio sada, neka šuti zauvijek." Odnosno, tko je........

© Bljesak.info