Tekst članka se nastavlja ispod banera

Aleksandar Vučić, neokrunjeni balkanski kralj patetike, ponovo je bio u središtu pozornosti: glasanje o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda, Vučić je pratio iz skupštinskih klupa ogrnut u zastavu Srbije. Ta gesta, koja je u cijelom svijetu izazvala podsmijeh, bila je prvenstveno namijenjena Vučićevu biračkom tijelu.

Nekoliko dana kasnije na društvenim mrežama pojavila se fotografija na kojoj se Suzana Vasiljević, Vučićeva savjetnica za medije, smije prilikom glasanja o Rezoluciji, koja je razbjesnila javnost u Srbiji. (Na fotografiji se vidi Suzana Vasiljević koja uz široki osmijeh, dok Vučić u patetičnoj gesti, pognute glave grčevito drži zastavu, fotografira i snima predsjednika.)

Nekoliko dana uoči planiranog usvajanja Rezolucije, po Srbiji i Republici Srpskoj, uključujući i Srebrenicu, osvanuli su jumbo plakati sa srpskom zastavom i natpisom "Mi nismo genocidan narod. Pamtimo...". Mene je cijela ova farsa s plakatima podsjetila na tragikomične scene iz filma "Tri plakata izvan grada" sjajnog britanskog redatelja Martina McDonagha. Da biste do kraja shvatili na što mislim, treba pogledati ovaj film.

Fotografije iz Opće skupštine UN-a i spomenuti plakati dio su jedne te iste farse, uključujući i višemjesečne napore srpske diplomacije da se spriječi izglasavanje Rezolucije. Ono što meni u cijeloj ovoj priči nije do kraja jasno je to je li cijeli ovaj propagandni cirkus pomno, unaprijed izrežiran kao crnohumorna farsa, koja je u velikoj mjeri zasjenila samu Rezoluciju. Čini mi se da je riječ upravo o tome. Jedini nedostatak cijelog ovog scenarija je u tom slučaju "loša gluma" Suzane Vasiljević.

I Vučićeve izjave nakon što je Rezolucija izglasana govore u prilog tome. Vučić je, zbrajajući stanovništvo zemalja koje su bile "protiv" ili su bile "suzdržane", proglasio novu "veliku srpsku pobjedu": "Ljudi koji su........

© Bljesak.info