Trosmjerna ulica
Uvijek se radi o nečemu jednostavnom, kada ljudska kreativnost bude stjerana u okvire. Samo tada ljudski um pokušava pronaći alternativno rješenje. Vi se sjećate legendarne svemirske utrke 1960-ih godina, koja je rezultirala prvim ljudskim koracima na nekom kamenu u Svemiru osim naše Zemlje. Prvim, i posljednjim.
Nakon što se pokazalo da su Sjedinjene Države sposobne nadmašiti tada nadmoćnijeg takmaca, Sovjetski Savez, priča o istraživanju našeg svemirskog susjedstva je sve samo ne zamrla, ali definitivno nije daleko otišla smjesta. Sedamdesetih godina su nastali epski filmovi o putovanju u Svemir jer smo bili uvjereni da je to to, Mjesec je samo prva stepenica ka univerzalno ljudskom univerzumu... Ispostavilo se da nas to više ne zanima. Gagarin je bio prvi u Svemiru, Lunohod je bio prvi dron, Armstrong je bio prvi na Mjesecu... i dalje totalno nebitno.
Posljednjih godina ponovno se uvodimo u novu utrku u kojoj se kolektivni čovjek Zapada osjetio ugrožen od nove supersile s Istoka, ovog puta Kine, i krećemo u novu svemirsku misiju. Ovog puta se nadam da će Amerikanci izgubiti, jer u protivnom ćemo ponovno stati na zabijanju zastava i 'aj zdra'o.
Kolektivni čovjek Zapada je generalno alergičan na napredak bilo koga osim njih. Kada je bivša Jugoslavija bila u industrijskom uzletu, dovoljno sposobna da se osamostali iz njihovog dobrotvornog zagrljaja, dovoljno hrabra da progovori o vlastitim propustima novim Ustavom, urušili su je kolektivni Zapadnjaci mućkanjem oko valuta 1978. godine. Nakon toga, ponor Jugoslavije bio je jednostavno nezaustavljiv, gladan sitom ne vjeruje i tu su se rodile razne........
