Tekst članka se nastavlja ispod banera

Tek je četvrti dan nove godine, ali se meni nekako čini kako je doček bio prije barem deset dana. Ne znam dijelite li moj osjećaj, pogotovo ako ste od jučer, možda već i od prekjučer u radnom režimu, no odavno nisam imao taj jaki osjećaj kako život ide dalje, kako nema vremena za osvrtanje, a pogotovo ne za izležavanje ili gledanjem u prošlost. Uostalom, neradni dani proletjeli su poput munje, kažem, pogotovo ako ste već od jučer opet u stroju. Za vas koji ste opet dobili priliku spojiti dvadesetak dana zbilja ne znam, ali vjerujem da je vazda malo.

Doček Nove godine u Mostaru otišao je na jedan viši level. Aktualnija i veća zvijezda, veća bina, veća očekivanja, veći broj ljudi, možda ne i veći Advent, ali tu negdje u očekivanim okvirima, s obzirom kako je veliki park ovaj put bio izuzet od događanja, ali sve je u tih nekoliko tjedana opet mirisalo fino, grad je disao solidnim optimizmom, kako to već i ide na kraju godine.

Moram priznati kako mi je najmilija verzija Mostara ona u kojoj svak' gleda svoja posla. A, nemojmo se lagati, Mostar je takav, srećom, većinu godine. Ono kad je prvo i jedino bitno od čega živiš i s kim ti je lijepo raditi, nego tko je i od kuda je onaj s kojim zarađuješ za ono što zoveš svojim životom, svojim kvadratima, svojim kubicima, svojim nasljednicima. Ono kad ti nazivi, pamfleti, grafiti i krpe ne pričinjavaju ništa drugo osim jeftinih pokušaja da ti se poseru u život i skrenu pažnju s bitnog. Ono kad znaš da će toga vazda biti i kada znaš da će ljudi vazda trebati simbole i poruke, kako........

© Bljesak.info