Da li će implementacija Pravilnika o primjeni Zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti u BiH najviše „pasti“ na pleća računovođa i pravnika?

Za Akta.ba piše: Jasmin Omeragić, ekonomist i certificirani računovođa sa višedecenijskim iskustvom u praksi i teoriji finansija, računovodstva, poreza i revizije

Konačno i provedbeni akt!

Da podsjetimo: Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine je „samo u dva poteza“ (na 9. hitnoj sjednici Predstavničkog doma, održanoj 21. decembra 2023.godine, i na 2. hitnoj sjednici Doma naroda, održanoj 16. februara 2024. godine), usvojila Zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti u BiH[1].

Ali, onda je trebalo da prođe još gotovo dvije godine da bi Vijeće ministara Bosne i Hercegovine na sjednici održanoj 29.12.2025. godine donijelo Pravilnik o provođenju Zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti u BiH[2], koji je dana 03.02.2026. godine – objavljen!

Nemamo baš utisak da je sve ovo „jedva dočekano“, ali, eto, potrajalo je...

Pravilnik je stupio na snagu osmog dana nakon objavljivanja, a zakonodavac je ostavio obveznicima primjene rok od 90 dana od dana objave da svoje interne pravne akte usklade sa ovim pravilnikom.

Nije BiH ni prije bila bez zakonski uređene ove problematike[3] - pitanje je koliko se na tome „radilo“?

Naime, formalno se dešavalo „nešto“ po ovom pitanju, jer su još polovinom 2019. godine objavljene Smjernice[4] za računovođe, revizore i finansijske radnike u Federaciji Bosne i Hercegovine, i to upravo u smislu provođenja obaveza u sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti.

Međutim, tek sada se čini da će ova tema u krugovima pravnika i računovođa potaknuti i aktuelizirati značaj ove oblasti; Zapravo, pitanje je: koliko se (i je li se) uopće stari zakon do sada „primjenjivao“, te koliko će se i ubuduće (isto ili bolje) novi zakon provoditi u praksi.

Kada je u ovoj oblasti rad i djelovanje profesionalnih računovođa i pravnika u pitanju, i u starom Zakonu je „to“ bilo predmetno, ali se „to“ posebno podcrtava i u novom Zakonu, a „to“ je vrlo ozbiljna zakonska odredba, prema kojoj se svaka sumnjiva transakcija mora prijaviti nikome drugom do Državnoj agenciji za istrage i zaštitu – FOO, što znači valja pravnicima i računovođama „imati posla“ i sa SIPA-om!

Za utjehu, (a da se malo približimo djelatnostima) sve ovo važi i za bankare, revizore, notare, advokate i sve one koji kroz svakodnevni posao imaju uvida u određene transakcije učesnika u platnom prometu, no „ugroženost“ pravne i ekonomske struke je očigledna!

Šta to može posebno „zaboljeti“ računovođe i pravnike?

Ne čini se samo, nego tako i izgleda, da će u skladu sa odredbama Pravilnika o provođenju Zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti u BiH oficijelne državne sigurnosne agencije, inspekcijski organi i istražni i sudski faktori ove države od svake računovodstvene agencije, banaka, notara, pa i advokata moći tražiti – „svašta“. Znalci bi zaključili: ne završava se cijela priča samo na sumnjivim transakcijama, (koje su po svojoj prirodi, a i na temelju raspoložive i vjerodostoje dokumentacije uvijek dokaziv poslovni događaj), jer se ovdje vrlo konkretno govori i o obavezi računovođa da moraju prijaviti SIPA-i sve sumnjive promjene kod svojih klijenata.

Pitaju se pravnici i računovođe, da li to znači da će oni morati „izlaziti“ i iz okvira redovnih poslova zasnovanih samo na raspoloživoj dokumentaciji koju je moguće validirati i regularno proknjižiti, ili se ponekada valja baviti i poslovima „čula – kazala“ tipa: zašto klijent (primjera radi) nije došao svojim starim autom, te da li je doista nabavio novog džipa ili ga je samo „posudio“ jer... njegovi „papiri“ i rezultati poslovanja ne čine se takvima da on finansijski može „regularno“ investirati u novi auto.

Pitaju se, zapravo, računovođe i pravnici, jesu li oni na temelju svoga redovnog školovanja spremni i obučeni baviti se „istragom“, jesu li i od koga će biti plaćeni i za „te poslove“ (jer ih plaćaju oni koje bi oni morali „prijavljivati“), te ono najvažnije: ko će njima garantirati fizičku i svaku drugu sigurnost?

Na koncu, pitaju se računovođe i pravnici i to: otkuda baš njima tolika stručnost da baš oni mogu preuzeti na sebe odgovornost procijene svih argumenta neke krivične radnje, i zašto da baš oni „presuđuju“ koga, kada, gdje i zašto treba prijaviti.

A, kada se o takvim stvarima radi, onda su i vremena - „ružna“, bezbeli!

Nema dileme u jednome; misija i vizija sprečavanja pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti jasna je – k'o dan

Pranje novca, kao jedna od formi organiziranog kriminala, sigurno parira korupciji, kojoj su neki intelektualno-satirični krugovi „priznali“ status osmog padeža po nazivu koruptiv, jer odgovara na dva jednostavna pitanja: kome i koliko. Za pranje novca ne postoji baš jedinstvena definicija, jer je pranje novca mnogo izraženije u onim društvenim zajednicama u kojima organizirani kriminal putem „operacija“ pranja novca legalizira kriminalom zarađenu dobit te je tako infiltrira u privredu i finansijske tokove, naravno s ciljem kontrole određenih ekonomskih i političkih procesa.

Uglavnom, jasno je o čemu se zapravo radi, ali zakonski i podzakonski akti koji reguliraju sprečavanje nedozvoljenih djelatnosti pranja novca i sprečavanja finansiranja terorističkih organizacija upravo ukazuju na to: da imovinska korist stečena pranjem novca, zapravo i jeste novac koji bi se, sukladno propisima, trebao oduzeti od „vlasnika“ jer je nastao kao rezultat kaznenog djela. Nažalost, taj novac vrlo često koristi se kao i svaki drugi materijalni oblik sredstava koji je stečen na zakonit način. Time se prikriva (i zaboravlja) počinjeno kazneno djelo, a nelegalno stečena imovinska korist daljnjim obrtom toga novca nelojalno konkuriše svim onim firmama koje ostvaruju prihode zakonitim obavljanjem svoga biznisa. Nauka je utvrdila, a praksa je potvrdila da se proces pranja novca događa u tri faze (faza polaganja, faza oplemenjivanja i faza integracije), a ova „djelatnost“ se strahovito brzo razvijala i vrlo često sezala i preko međunarodnih granica, (jer joj prethodi različitost predikatnih kaznenih djela), tako da cijela problematika pranja novca upućuje na izuzetnu kompleksnost samog procesa pranja novca.

A, kakve to obaveze (u kratkim crtama) – donosi Pravilnik?

Treba istaći da je Zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti u BiH u članu 5. utvrdio obveznike primjene ovog zakona. Između ostalih, kao obveznici primjene Zakona utvrđeni su i privredna društva za reviziju (alineja 1), te pravna lica i poduzetnici koji su registrirani za pružanje računovodstvenih i knjigovodstvenih usluga, kao i porezni savjetnici, koji su dužni, prilikom obavljanja poslova iz svog djelokruga određenih drugim zakonima, provoditi mjere sprečavanja i otkrivanja pranja novca, te finansiranja terorističkih aktivnosti i postupati prema odredbama ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona, kojima se utvrđuju zadaci i obaveze drugih obveznika, ako to ovim zakonom nije drugačije određeno.

Slijedom toga, Pravilnik o primjeni Zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti (sažeto ukratko) tretira slijedeće detalje:

obaveze donošenja smjernica za procjenu rizika (to jest, kriterije za izradu smjernica za procjenu rizika od pranja novca, finansiranja terorističkih aktivnosti i finansiranja širenja oružja za masovno uništenje, provedbu zahtjeva, načine i uslove provođenja u pogledu identifikacije i praćenja klijenta). To također uključuje i izvještavanje Državne agencije za istrage i zaštitu (FOO), povezane gotovinske transakcije, dostavljanje isprava i podataka, kao i način i parametre za utvrđivanje indikatora za prepoznavanje sumnjivih transakcija, organizaciju interne kontrole, provođenje obuke zaposlenih kod obveznika, kao i dostavljanje podataka o ovlaštenim licima;

obaveze........

© Akta