Dok Amerika izvodi vojne operacije u Venezueli, Rusija već skoro četiri godine vodi rat u Ukrajini, a Kina steže obruč oko Tajvana, postaje jasno da se svijet ubrzano vraća politici sile i sve otvorenijem nametanju interesnih sfera. U takvom poretku veliko je pitanje što čeka Europu, kontinent koji je ekonomski div, ali je politički i vojno fragmentiran.

Venuzela je idejni primjer kako funkcionira novi svjetski poredak

Upravo akcija u Venezueli, koja predstavlja najznačajniju američku vojnu intervenciju u Latinskoj Americi još od Hladnog rata, pokazuje kako novi svjetski poredak funkcionira u praksi. Washington je srušio režim u suverenoj državi, oteo predsjednika Nicolása Madura i otvoreno poručio da će “upravljati” zemljom dok se ne uspostavi poredak koji im odgovara.

Nedugo nakon akcije, američki predsjednik Donald Trump zaprijetio je Kolumbiji i Grenlandu. Trump je u intervjuu za Atlantic rekao da bi i druge zemlje mogle biti predmet američke intervencije. “Apsolutno nam je potreban Grenland”, rekao je američki predsjednik o otoku koji je dio Danske, članice NATO-a.

Interesne sfere velikih sila

SAD tako zapadnu hemisferu, od Latinske Amerike i Kariba do strateški ključnih točaka na Arktiku i Panamskom kanalu, ponovno tretira kao prostor u kojem ne tolerira ozbiljne konkurente. Riječ je o suvremenoj verziji Monroeove doktrine, američkog vanjskopolitičkog načela starog više od 200 godina prema kojem je cijeli zapadni dio svijeta američka interesna zona.

Rusija pritom ne skriva vlastitu sferu interesa. Rat u Ukrajini odavno je prerastao okvire sukoba oko jedne zemlje i postao pokušaj Moskve da silom redefinira granice i sigurnosnu arhitekturu Europe. Kremlj jasno poručuje da postsovjetski prostor smatra zonom u kojoj Zapad nema što tražiti.

Kina, za razliku od Rusije, djeluje sporije i strpljivije, ali s jednako jasnim ciljem. Tajvan ostaje središnja točka kineske politike, simbol povratka “izgubljenog teritorija”. Nedavno je Peking održao

© TIP