Bespoštedno novinarstvo ne financiraju vlasti, bespoštedno novinarstvo financiraju čitatelji. Podržite Telegram. Više o pretplati saznajte ovdje.

U prvih pola sata američkih i izraelskih udara Iran je imao izuzetnu priliku da zadobije značajnu strategijsku prednost nad napadačima. No Teheran se, poput umornog kockara pred zoru, nepromišljeno odlučio na očajnički potez: sve što je imao stavio je na krivu kartu. Tako je prokockao jedinu šansu da izbjegne potpuni poraz koji je sad izvjestan — pitanje je samo načina i vremena kad će do njega doći.

Već prvim udarima u očekivanom ratu Iran je obezglavljen preciznim pogocima izraelskih vođenih bombi, kojima su smaknuti visoki politički i vojni dužnosnici predvođeni vrhovnim vođom ajatolahom Alijem Hamneijem. Prema informacijama koje su u ovom trenutku dostupne, napad se prvotno, još pred desetak dana, planirao za noć s četvrtka na petak, 26. veljače. Računalo se vjerojatno da će dio visokih vojnih dužnosnika ključnih u lancu obrane iskoristiti vikend — a u Iranu je petak neradni dan — da posjeti obitelj, čime bi napadači imali dodatnu malu, ali značajnu prednost.

Što biste sljedeće trebali pročitati

Cure detalji atentata: 'Samo smo čekali da sazove taj sastanak, to nam je bio znak da krećemo'

Trump pozvao Irance da ustanu i sruše režim: 'A Revolucionarna garda neka položi oružje ili slijedi sigurna smrt'

Teški trenuci za Mladena Grdovića: Proveli su zajedno 30 godina, shrvan je zbog gubitka

No tik pred planirani napad zapadni saveznici navodno su dobili pouzdanu informaciju da će se u subotu ujutro održati sastanak na kojem bi visoki dužnosnici imali izvijestiti vrhovnog vođu Hamneija o stanju snaga i pripremama za obranu od agresije kojom su danima prijetili Donald Trump i Benjamin Netanjahu.

O stvarnim razlozima napada ozbiljno će se raspravljati kad oružje utihne i kad bude dostupan bar dio informacija o iranskim vojnim namjerama i stanju razvoja programa naoružavanja. Izvjesno je da su i Izrael i Sjedinjene Države već dugo zabrinuti zbog konstantnog naoružavanja Islamske Republike konvencionalnim sredstvima, zbog njezina razvoja klasičnog oružja te nastavka razvoja nuklearnoga programa koji je u budućnosti mogao dovesti do proizvodnje atomske bombe.

Ne treba olako odbaciti ni cinična tumačenja, po kojima su poznato tašti i manipulativni predvodnici ovih dviju država željeli iskoristiti nepopularnost Irana među svojim biračkim tijelom i povećati svoju popularnost napadom koji bi potvrdio njihovu odlučnost i snagu.

Do prije samo dva dana većina stručnjaka za Bliski istok i poznavatelja islama dijelila je moje uvjerenje da nijedna razumna zemlja — a Ameriku smo čak i pod Trumpom još uvijek računali među zemlje u kojima se struka ipak nešto pita i koje imaju mehanizme da civilni i vojni eksperti spriječe barem poneki nepromišljen potez — ne bi napala Iran prije kraja ožujka. Ne dok ne prođe islamski mjesec ramazan i trodnevni praznik Bajram kojim se završava mjesec posta.

Stoljeća poštivanja ramazana

Razlog je jednostavan: u suvremenoj povijesti, barem otkad postoje nacionalne države — a kao posve pogodan datum može se uzeti upravo proglašenje Sjedinjenih Američkih Država 1776. — nijedna neislamska zemlja nikad nije napala većinsku muslimansku zemlju u doba ramazana. Punih 250 godina svi su to izbjegavali i suzdržavali se; bilo je logično vjerovati da će se taj dobar običaj nastaviti i pod notorno nesuptilnim (a i ne pretjerano obrazovanim) Trumpom.

Kuran, muslimanska sveta knjiga koja određuje skoro svaki aspekt života u vjeri, ne zabranjuje rat tijekom ramazana. U Knjizi se navode četiri druga islamska mjeseca u kojima se ne smije ratovati (zabrana vrijedi samo za započinjanje sukoba, napadnutome je uvijek dopušteno braniti se), ali kroz stoljeća se izgradila tradicija da se nikakvi sukobi ne započinju u mjesecu u kojem je vjernicima objavljen Kuran.

Ne znamo kako će, i hoće li, Donald i Bibi jednog dana tumačiti svoju odluku da budu prvi koji su napali muslimansku zemlju u mjesecu posvećenu molitvenom zajedništvu vjernika i njihovoj duhovnoj obnovi. No posve je sigurno kakva bi bila reakcija islamskog svijeta na takav presedan.

Saudijsko-iransko rivalstvo

Kuran ne zabranjuje, niti na bilo koji način ograničava, postojanje različitih nacija i država, smatrajući ih sve Božjim darovima, ali iznad tih zemaljskih tvorevina stavlja jedinstvo i zajedništvo svih muslimana, koji čine umet — neku vrstu nadnacije braće i sestara po vjeri. Iako svi muslimani priznaju umet i formalno mu teže, znaju da su islamske države i narodi često podijeljeni i nesložni te da su razlike među njima nepremostive unatoč iskrenoj pobožnosti i dobrim namjerama vjernika.

Bez obzira na duboku podijeljenost sunitskog i šijitskog ogranka islama, a ona je često neshvatljiva i gotovo nepremostiva i samim muslimanima, u nekim stvarima te se razlike zanemaruju, posebno kad muslimani drže da im je ugrožen sâm islam.

Iran je najveća šijitska država, dok su arapske zemlje uglavnom sunitske; među njima vlada vjekovno rivalstvo, a između Irana i Saudijske Arabije i duboko nepovjerenje. Posljednjih godina ipak je došlo do smanjenja napetosti između tih dviju višemilijunskih država na suprotnim obalama Zaljeva, koji jedni zovu Perzijskim, a drugi Arapskim, i njihova približavanja i kakve-takve suradnje.

Emocije islamskog svijeta

Da je Iran dobro analizirao sve opcije za svoj odgovor na očekivani izraelsko-američki napad, morao je uvidjeti da mu najveća šansa ne leži u oslanjanju na vlastite vojne snage — za koje realni generali moraju već odavno, posebno nakon napada iz lipnja prošle godine, znati da su nedostatne — nego upravo na emocije u islamskom svijetu.

Da je Teheran otrpio prvi udar i na sav glas zakukao “napadaju nas kafiri (nevjernici) u svetom mjesecu ramazanu”, taj vapaj trenutačno bi u cijelom islamskom svijetu, od Papue Nove Gvineje do Maroka, udario u najtanje strune emocija vjernika. Da je Teheran jučer na bombe i rakete odgovorio molitvama i pozivima na solidarnost, danas bismo zasigurno izvještavali o uličnim prosvjedima u većini islamskih zemalja i zahtjevima za solidarnost cijelog umeta s nedužnom iranskom braćom kojoj bezbožnici rade o glavi usred mjeseca posvećena Bogu i njegovim porukama mira.

Ogromna većina tih zemalja nisu parlamentarne demokracije i njihovi autoritarni vođe vrlo su osjetljivi na bilo kakve spontane prosvjede, pa bi već za dan-dva svi javno prozivali predsjednika Trumpa i zahtijevali da udovolji svjetini i zaustavi svoj “antimuslimanski rat”.

Musliman na muslimana u ramazanu

Nevjerojatno je da takvu win-win situaciju Teheran nije prepoznao i iskoristio! Umjesto da po najboljim sun-cuovskim principima situaciju okrene u svoju korist tako što će se drugi [politički] boriti za njegove interese, islamski režim uradio je najgluplju stvar koju je mogao: “prirodne” saveznike raketirao je i napao dronovima, izazivajući civilne žrtve i potpuni kolaps u nizu država.

Službeno je Teheran “napao američke baze” u arapskim državama: Saudijskoj Arabiji, Kuvajtu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Kataru, Bahreinu, Omanu, Jordanu i Iraku. No te baze nisu tamo kao posljedica okupacije, mimo želje i volje vlasti tih zemalja. Tim činom Iran je napao svoje prve i šire susjede. muslimanska zemlja po prvi je put u novijoj povijesti u mjesecu ramazanu napala bratske muslimanske zemlje.

Šteta koju su iranske rakete i dronovi nanijeli američkoj vojsci i bazama minimalna je, a koliko je dosad poznato, poginula su trojica američkih vojnika — nije jasno je li se to dogodilo u nekoj bazi ili u akciji iznad Irana. Više poginulih ima među stanovnicima arapskih zemalja Zaljeva, a razaranja na njihovoj infrastrukturi ponegdje su značajna.

Smrt reputacije Emirata

U samo jednom danu nanesena je daleko veća psihološka, ekonomska i strategijska šteta: iranske rakete i dronovi posljednjeg dana veljače najviše su ubile reputaciju Emirata kao sigurne bliskoistočne oaze, gdje vlada vječiti mir, stabilnost i idealni uvjeti za svaku vrstu posla. Država čijih više od 80 posto stanovnika čine stranci, koji su tu da bi radili, zarađivali i stvarali u financijskoj, (bez)poreznoj i sigurnosnoj stabilnosti, doživjela je najveći šok od svojega postanka.

Projektili koji pogađaju luksuzne hotele, biznismeni, ministri, turisti i radnici koji ne mogu napustiti zemlju jer su zračnu luku — za koju se očekivalo da 2026. postane prva koja je ikad dosegnula sto milijuna putnika — zatvorile eksplozije iranskih dronova, doživjeli su kao opis uništenja iz svetih knjiga raznih vjera.

Šok nije dugo trajao. Sve zaljevske kraljevske obitelji predvode pripadnici nove generacije, vladari obrazovani u najboljim svjetskim školama i posvećeni stvaranju i održavanju najboljih uvjeta za rast i razvoj svojih država (ne nužno i demokracije, no posebno u ovom trenutku to nije nikome na pameti) i oni si neće dopustiti da ih prevladaju emocije.

Ujedinjenje iranskih susjeda

Njihove reakcije bit će praktične i racionalne, a instinkti preživljavanja, opstanka i osiguranja budućnosti sustava koje predvode sigurno su ih u tom jednom danu izliječili od bilo kakvih romantičnih zabluda o islamskom bratstvu koje su mogli imati do subote ujutro. Sigurno je, iako još nema pouzdane potvrde, da su svi oni već u akciji i međusobnu kontaktu. Narednih dana mogu se očekivati prvi sastanci, dogovori, odluke i najave.

Svim zaljevskim vladarima prvi će cilj biti da spriječe ponovne ugroze iz Irana. Za to na raspolaganju imaju ogromne, gotovo neograničene količine petrodolara, jake političke i gospodarske veze sa cijelim svijetom i značajan vanjskopolitički utjecaj, proporcionalan svojoj ekonomskoj moći, ne tek broju stanovnika.

Neizbježno ujedinjenje tih mekih resursa stvorit će snagu kojoj Iran ne može parirati. No osim mrkve, žrtve iranskih napada imaju i prilično debeo štap. Većina ih je mudro i s dugoročnim razvojnim planovima ulagala u naoružanje i stvaranje vlastitih oružanih snaga, unatoč skeptičnim mišljenjima iz raznih instituta da im je tolika vojna sila nepotrebna i demografski neodrživa.

Protiv podmuklog susjeda

Sad je došao trenutak kad zaljevske zemlje imaju očito i nedvojbeno opravdanje za stvaranje vojne sile, a i jasan i združeni cilj na koji će je okrenuti: Iran, podmukli susjed koji ih je bez najave napao. Političke i sigurnosne strukture na kojima će se zasnovati buduća alijansa već postoje u okviru Zaljevskoga vijeća za suradnju (GCC), koje ima i vojne komponente.

Sporazum o zajedničkoj obrani iz 2000. formuliran je po uzoru na Članak 5. Sjevernoatlantskog sporazuma: napad na jednu članicu napad je na sve, iako je u ovom slučaju Iran svojim raketama riješio sve potencijalne dvojbe. Od 2024. radi se na uspostavi zajedničkog zaljevskog proturaketnog štita i svi mogu biti sigurni da je od 28. veljače 2026. to svim članicama projekt najvišeg prioriteta.

Šansa Teherana u sukobu sa Sjedinjenim Državama i Izraelom nikad nije bila u pružanju vojnog otpora napadima. Snage SAD-a i Izraela nedvojbeno su nadmoćnije u svim elementima ratovanja: imaju na raspolaganju daleko više naoružanja koje je tehnološki značajno suvremenije, a njime rukuju bolje uvježbani i iskusniji operateri.

Združene mornarice Zaljeva

U klasičnom srazu Iran je mogao očekivati da, uz dosta sreće, pogodi neki cilj čiji bi eventualni gubitak protivnicima mogao u najgorem slučaju pričiniti značajnu neugodnost, bilo vojnu bilo političku, no nikad nije postojala mogućnost da se raketnim napadima, najjačim oružjem islamske države, onemogući nastavak agresije.

Jedina premoć u nekom značajnom elementu vođenja rata kojoj se Iran mogao nadati bila je da onemogući slobodno korištenje Zaljeva i spriječi plovidbu kroz Hormuški tjesnac, kojim svakoga dana prođe 21 milijun barela (2,9 milijuna tona) sirove nafte i derivata, jedna četvrtina ukupnog svjetskog prometa nafte morem.

Od trenutka napada na “američke ciljeve” Iran mora računati da će u bilo kakvim pomorskim operacijama u Zaljevu glavni protivnik Mornarici Islamske Republike Iran i Mornarici Korpusa revolucionarne garde biti združene snage napadnutih država.

Nepotrebni neprijatelji

Do trenutka kad je netko u Teheranu stisnuo gumb za lansiranje raketa i dronova, Amerika je iranski pokušaj blokade Hormuza mogla sprječavati samo sa vanjske strane, iz Indijskog oceana, i iz zraka — jednostavno zato što unutar Zaljeva nema niti jedan ratni brod. No iranskih najviše pet operativnih fregata, od kojih neke imaju po 50 godina i zastarjelo naoružanje i opremu, te dvije podmornice nasuprot sebe sad imaju najmanje dvanaest suvremenih fregata i korveta koje mogu poslati netom napadnute države.

U zraku, novonastala situacija još je nepovoljnija po Iran, koji ukupno ima najviše stotinu aviona sposobnih za borbu, najvećim dijelom zastarjelih američkih koje je kupio još šah svrgnut 1979. godine. Na njih združene zaljevske zemlje mogu poslati najmanje petsto aviona, većinom najnovije generacije F-15, F-16, F-18, Rafale, Eurofighter Typhoon i drugih.

Napad na susjede u vlastitu dvorištu Iranu doista nije bio potreban i pitanje je zašto je do njega došlo. Samo u jedno možemo biti sigurni: napad nema veze s eliminacijom Hamneija, ministra obrane Nasirzadeha i vodećih generala i savjetnika. Odluka je donesena, ciljevi izabrani, a rakete i dronovi programirani daleko prije subotnjeg napada na bunker u kojem je bilo državno i vojno vodstvo.

Kobni gumb u Teheranu

Gumb za lansiranje po unaprijed pripremljenom protokolu stisnuo je neki visoki časnik, koji je samo napravio ono što se od njega tražilo i očekivalo ratnim planom. Pravo je pitanje tko je, što i kako mislio i što je očekivao postići takvom akcijom.

Što god da je bila iranska želja, neće se ispuniti. Naprotiv, samo će ubrzati kraj nepovoljan po teheranski režim. Koliko nepovoljan i kakvi su svršeci mogući – čitajte sutra.

Ova ponuda traje samo danas. Ne propustite priliku. Samo 399 EUR

Pridružite se tisućama ljudi koji su podržali Telegram

Ova ponuda traje samo danas. Ne propustite priliku. Samo 399 EUR

Isprobajte Telegram za

Uštedite 30% uz Family pretplatu Telegrama. Dijelite pretplatu s još 2 člana obitelji ili prijatelja

2 godine pretplate za cijenu 1.

Platite 1 godinu Premium pretplate bez reklama i dobivate 2 godine po cijeni od

Poklonite pretplatu svojim najmilijima uz 50% popusta

Telegram - poklon koji se otvara svaki dan.

Poklonite pretplatu svojim najmilijima uz 50% popusta

Europsko prvenstvo prati se uz Telesport uz čak 50% popusta

Istina ima vrijednost. Vi određujete koliko.

© Telegram