menu_open Columnists
We use cookies to provide some features and experiences in QOSHE

More information  .  Close

Je li doista točno da se liberalni kapitalizam raspao i sad ga mijenja brutalni novi svijet bez ideologije? Nije

17 0
20.02.2026

Bespoštedno novinarstvo ne financiraju vlasti, bespoštedno novinarstvo financiraju čitatelji. Podržite Telegram. Više o pretplati saznajte ovdje.

U ljeto 1989. Francis Fukuyama iznio je svoje viđenje kraja povijesti. Budući da je liberalno-demokratski kapitalizam najbolje moguće društveno uređenje, tvrdio je, daljnji napredak više nije moguć osim u postupnoj uspostavi tog poželjnog uređenja diljem svijeta.

Što biste sljedeće trebali pročitati

Kako se novi Plenkovićev ministar osramotio u Saboru i pokazao zašto ne bi trebao postati član Vlade

Prva reakcija Donalda Trumpa nakon što mu je Vrhovni sud zadao težak udarac, potpuno je bijesan

Maja i Fabijan znaju se i prije Supertalenta, no zbog ovog se nisu voljeli: 'Naljutila se ko pas, nije me mogla vidjeti'

No taj “kraj” potrajao je najviše tri desetljeća i sad smo došli na suprotnu krajnost: danas prevladava mišljenje da se liberalno-demokratski kapitalistički poredak, sa svojim složenim pravilima koja jamče temeljna ljudska prava (slobodu govora, opću zdravstvenu zaštitu, javno obrazovanje i tako dalje) raspao. Zamjenjuje ga brutalni novi svijet u kojem velike ribe jedu male, a ideologija se više ne doživljava ozbiljno jer je jedino važna sirova ekonomska, vojna i/ili politička moć.

Stoga američki predsjednik Donald Trump nije intervenirao u Venezueli da obnovi njezinu demokraciju; očito je to učinio da dobije neometan pristup golemim naftnim i mineralnim zalihama te zemlje. Isto tako, ruski predsjednik Vladimir Putin napao je Ukrajinu da joj otme teritorij i obnovi Veliku Rusiju kakva je postojala prije Boljševičke revolucije, a u drukčijem obliku i nakon nje.

Mali trebaju živjeti u strahu

Realizam lišen svake iluzije i ideala postao je prevladavajući svjetonazor. Ako ste mala država, pomirite se da morate živjeti u strahu. Ako ste u stanju uživati besramnu moć, samo naprijed – i pazite da vas ne sputavaju nikakva načela. U ovom novom postideološkom svijetu, često kažu, pale su maske ljudskih prava, poštivanja suvereniteta drugih država i svega ostalog.

No ništa od ovoga nije točno. Ideologija prožima naš postliberalni svijet i više nego što je prožimala liberalno-demokratski poredak. Trumpova MAGA vizija čista je ideologija, čak i ako joj njezini vlastiti postupci svakodnevno proturječe. Steve Bannon, ključni ideolog trumpovskog populizma, opisuje sebe kao lenjinista koji radi na uništenju države. Ipak, američki državni aparat postao je pod Trumpom snažniji i opresivniji nego ikad, redovito krši zakone i intervenira u demokratske procese i tržišta. MAGA smatra da je “sloboda govora” povlastica moćnih da vrijeđaju i ponižavaju slabe (imigrante, nebijelce i seksualne manjine), a ne moć potlačenih i izrabljivanih da se čuje i njihov glas.

Isto vrijedi za Izrael i Rusiju, da navedem samo dva primjera. Izrael je na udaru fundamentalizma koji se poziva na Stari zavjet da legitimira brutalnu kolonizaciju pojasa Gaze i Zapadne Obale. Jednako tako, Putin svoju vlast legitimira ideologijom euroazijstva koja se suprotstavlja individualističkom liberalizmu Zapada i tobože slavi tradicionalne kršćanske vrijednosti. Prednost se daje zajednici, a pojedinac treba biti spreman žrtvovati se za interese države.

‘Život je precijenjen’

U tom duhu, jedan od vodećih Putinovih ideologa Aleksandr Harjičev formulirao je temeljne karakteristike Homo putinusa i njegovu tobožnju “narav spremnu na samožrtvovanje”: “Nama se čini da sâm život znači daleko manje nego što znači Zapadnjacima. Mi vjerujemo da postoje stvari znatno važnije od samog življenja. To je, u biti, temelj svake vjere.”

Svi ovi primjeri daleko su od toga da svijet vide onakvim kakav jest: prevladavajući “realizam” ignorira ekstremnu ideologiju koja je nužna da bi se status quo reproducirao. Ta kontradikcija leži u podlozi jednog od ključnih obilježja današnjeg svijeta: sve više država oslanja se na bande naoružanih kriminalaca kako bi održalo svoju vlast. Haiti, koji dulje od dvjesto godina služi kaznu zbog svoje uspješne revolucije robova, tek je najekstremniji slučaj takozvane propale države, gdje bande kontroliraju 80 posto teritorija. Slične stvari sad se događaju u Ekvadoru (gdje bande otvoreno zauzimaju dijelove gradova) i dijelovima Meksika pod punom kontrolom narkokartela.

U ovom kontekstu valja spomenuti i Islamsku revolucionarnu gardu i iransku moralnu policiju. One djeluju kao ideološka policija i često odu u ekstreme kojih se i sama vlast naizgled srami. Sjetimo se ubojstva Mahse Amini nakon što je uhapšena jer je navodno nepropisno nosila maramu. Tu je i Grupa Wagner koja je ruskoj vlasti služila kao proxy, da zadrži mogućnost poricanja svojih vojnih operacija u inozemstvu; na kraju se okrenula protiv Putinova režima.

Unutarnja kolonizacija

No najupadljiviji je slučaj izraelskih naseljenika na Zapadnoj obali koji otvoreno teroriziraju Palestince. Oni nastupaju kao neovisan pokret i čine zločine u rasponu od paljenja palestinskih kuća i maslinika do premlaćivanja i ubijanja samih Palestinaca. Izraelske obrambene snage to samo promatraju, intervenirajući jedino ako se Palestinci aktivno odupru naseljenicima. I ovdje država tolerira, i čak potiče, kriminalnu bandu kako bi zadržala mogućnost uvjerljivog poricanja vlastite odgovornosti.

Konačno, tu je i Trump. Negdašnji kolovođa ustanka protiv ustavnog sjedišta vlasti u Sjedinjenim Državama danas provodi unutarnju kolonizaciju raspoređivanjem militariziranih agenata Imigracijske i carinske službe (a ne više Nacionalne garde) u gradove kojima vladaju demokrati kako bi terorizirali njihove stanovnike.

ICE je povećao broj zaposlenika za 120 posto otkako se Trump vratio u Bijelu kuću, regrutirao je 12.000 novih agenata i službenika u kampanji usmjerenoj na bijele supremaciste, kojima je dao oružje nakon obuke od samo 47 dana. Skrivajući lice pod maskama, oni funkcioniraju kao Trumpovi vlastiti naseljenici na Zapadnoj obali, silom ulazeći ljudima u stanove bez sudskog naloga. Meksički svećenik koji služi u Minneapolisu rekao je da je ICE gori od narkokartela u njegovoj zemlji.

Ipak, postoji ključna razlika: za razliku od izraelskog premijera Benjamina Netanyahua ili Putina, Trump ne održava nikakvu distancu prema svojoj kriminalnoj bandi. On je njihov izravni zapovjednik i on im naređuje da ignoriraju demokratske institucije i zahtjeve lokalne vlasti.

Kao šef izvršne vlasti, Trump je tako i vrhovni provoditelj američkih zakona i glavni vođa bande u jednoj osobi. To podsjeća na uvid G. K. Chestertona da je “kršćanstvo jedina religija na svijetu koja je osjetila da je svemoćnost učinila Boga nepotpunim. Samo kršćanstvo je osjetilo da je Bog, da bi u potpunosti bio Bog, morao biti i pobunjenik i kralj”. S malo ironije možemo reći da Trump zapravo pokušava funkcionirati kao kršćanski bog: de facto kralj Sjedinjenih Država koji zemljom upravlja mahom ukazima, a istodobno kao glavni pobunjenik protiv države.

Nedavni Trumpovi postupci čine taj paradoks još vidljivijim. Tužio je Poreznu upravu, državno tijelo kojemu je sam šef, i od nje zatražio 10 milijardi dolara odštete. Tvrdi da mu je nanesena osobna šteta, a izgleda da će zadnju riječ o tome hoće li se nagoditi, i oko kojeg iznosa, imati on sam.

Čak i neki republikanski članovi Kongresa izrazili su nelagodu zbog tužbe u kojoj je Trump i tužitelj i tuženik, a i on je priznao svoju “čudnu poziciju” u kojoj mora “postići dogovor – pregovarati sa samim sobom”. Kako je primijetio Adam Schiff, demokratski senator iz Kalifornije: “Morate mu odati neku vrstu perverznog priznanja za nevjerojatnu drskost te muljaže. On je naprosto bezočan”.

Nešto slično već smo vidjeli, ali ne u stvarnosti nego na filmu: u ranom remek-djelu Woodyja Allena Banane (1971.). U jednoj sudskoj sceni junak i optuženik Fielding Mellish nastupa kao vlastiti odvjetnik i ispituje samoga sebe, agresivno izvikujući pitanja prema praznoj klupi za svjedoke, zatim juri na svoje mjesto, otkud daje zbrkane, smušene odgovore. Pola stoljeća kasnije, ono što je bilo šala postalo je stvarnost.

Slavoj Žižek je profesor filozofije na European Graduate School u Švicarskoj. Njegovu najnoviju knjigu Kršćanski ateizam: Kako biti pravi materijalist objavio je 2024. Bloomsbury Academic. Copyright: Project Syndicate, 2026.

Ova ponuda traje samo danas. Ne propustite priliku. Samo 399 EUR

Pridružite se tisućama ljudi koji su podržali Telegram

Ova ponuda traje samo danas. Ne propustite priliku. Samo 399 EUR

Isprobajte Telegram za

Uštedite 30% uz Family pretplatu Telegrama. Dijelite pretplatu s još 2 člana obitelji ili prijatelja

2 godine pretplate za cijenu 1.

Platite 1 godinu Premium pretplate bez reklama i dobivate 2 godine po cijeni od

Poklonite pretplatu svojim najmilijima uz 50% popusta

Telegram - poklon koji se otvara svaki dan.

Poklonite pretplatu svojim najmilijima uz 50% popusta

Europsko prvenstvo prati se uz Telesport uz čak 50% popusta

Istina ima vrijednost. Vi određujete koliko.


© Telegram