Zamišljam 1994. godinu. Pregovarački stol u Washingtonu, prepun ozbiljnih lica, dok vani pada ratna zima na našu domovinu. Iza tog stola sjede oni koji kroje budućnost naše zemlje. Bošnjaci, Hrvati, Srbi, svi okupljeni u naizgled nemogućoj misiji. I među svima njima, Bošnjaci insistiraju na nečemu što tada zvuči kao spas – etnički princip. Jer bolje išta nego ništa, zar ne? Potreba da preživimo, da podijelimo teritorij na sigurne zone, gdje će svatko od nas, ranjenih do kostiju, barem malo imati osjećaj kontrole nad vlastitom sudbinom.

I tako je nastala Federacija, dijete dogovora u kojem je etnički princip bio ključan. Onda, u najgorim trenucima, to je........

© Poskok