Politička ekonomija rata u Iranu
Poslednjih nedelja, dok milioni građana trče u skloništa nekoliko puta dnevno, dok je obrazovni sistem u prekidu a veliki delovi privrede rade u vanrednom režimu, u svakodnevici stalne anksioznosti, velikih ličnih i ekonomskih troškova, na tržištu kapitala se odvija dramatičan proces. Za razliku od dešavanja u oblasti bezbednosti, ovaj događaj ne dobija mnogo pažnje van okvira ekonomske štampe, iako otkriva deo mreže podsticaja i interesa koji stoje iza rata sa Iranom.
U tom kontekstu svako presretanje balističke rakete, svaka aktivacija sistema vazdušne odbrane i svako snimanje eksplozije na noćnom nebu nije samo bezbednosni događaj, već prilika za demonstraciju sposobnosti i promociju prodaje. Za bezbednosnu industriju to je prilika da se prikažu proizvodi i novi sistemi klijentima i ulagačima na međunarodnom tržištu. Ono bi moglo da donese poslove vredne desetine milijardi šekela posebno ovih dana, nakon što je ministarstvo odbrane u ponedeljak odobrilo proces inicijalne javne ponude dve najveće odbrambene kompanije u Izraelu: Izraelske aerokosmičke industrije (IAI) i Rafaela.
Sistemi protivvazdušne odbrane su poslednjih decenija promenili način na koji izraelsko društvo doživljava rat. Pretnja koja je nekada bila pogubna pretvorila se u predstavu presretanja raketa na nebu, dok život nastavlja da se uz teškoće odvija između sirena za uzbunu. Tako je realnost beskrajnog rata, koja bi pod drugačijim okolnostima koštala mnogo života, postala podnošljivija za donosioce odluka, dok su civili osuđeni na život u skloništima.
U međuvremenu, nebo na kom se odvija presretanje raketa tokom celog dana u isto vreme je scena na kojoj se proverava izraelski oružani sistem pred očima sveta. U žargonu odbrambene industrije to se zove combat proven, sistem isproban u uslovima pravog rata. Za mnoge zainteresovane vojne sile to je ponekad najubedljiviji sertifikat kvaliteta koji podstiče kupovinu i prodaju, prognoze i planove javne ponude.
Planirana inicijalna ponuda IAI i Rafaela ima ogroman finansijski obim. Vrednost ove dve gigantske kompanije procenjena je na preko 150 milijardi šekela, a njihova ponuda bi mogla biti jedna od najvećih ikada viđenih na telavivskoj berzi. Ali pored veličine posla, bitan je i faktor vremena.
Na tržištu kapitala, vreme inicijalne javne ponude se smatra jednom od najvažnijih strateških odluka koje kompanija može doneti. Upisivanje kompanije za trgovinu na berzi nije slučajno, menadžeri pažljivo biraju trenutak kada njihova poslovna priča izgleda posebno ubedljivo i često odlažu ponude kada im uslovi tržišta ne idu na ruku. Poželjno vreme za ponudu je trenutak u kome se očekuje najveća potražnja za proizvodima kompanije, kada se potencijal za porudžbine povećava, a investitori su spremni da plate premiju za akcije u očekivanju kontinuiranog rasta.
U slučaju velikih kompanija kao što su IAI ili Rafael, razlika između inicijalne javne ponude pod razumnim tržišnim uslovima i ponude tokom vrhunskih i optimalnih tržišnih uslova može iznositi desetine procenata, odnosno desetine milijardi šekela. S obzirom da je reč o državnim kompanijama, ta razlika može imati direktan uticaj na državnu kasu. Prema nekim procenama, IAI bi u ovom periodu mogla da unese u državnu kasu Izraela oko 20-30 milijardi šekela.
To je kontekst u kom rat sa Iranom pruža priliku da se svetu predstavi pravo bojno oružje na terenu, uz upotrebu raznih novih tehnologija, što je savršen trenutak za ponude kompanija Rafael i IAI. Još pre izbijanja rata, izraelske bezbednosne industrije su puno zarađivale na povećanom nasilju u regionu i svetu. Potražnja za sistemima protivvazdušne odbrane, raketama, dronovima i obaveštajnim tehnologijama naglo je porasla poslednjih godina.
Ruska invazija na Ukrajinu je ubrzala naoružavanje Evrope. NATO je u junu prošle godine doneo obavezujuću odluku za sve zemlje članice da povećaju svoje vojne izdatke za odbranu sa 2 na 5 posto BDP-a. Strateško suparništvo između Sjedinjenih Država i Kine podstiče neverovatna ulaganja u vojnu tehnologiju, a mnoge države Bliskog istoka i Azije povećavaju svoje vojne budžete tempom koji nije viđen godinama.
To je odlična poslovna prilika za izraelsku vojnu industriju. Obim narudžbi je dostigao desetine milijardi dolara. Novi ugovori se potpisuju sa državama koje žele da kupe sisteme koji se smatraju pouzdanim i proverenim, a dokazivanje njihove funkcionalnosti na bojnom polju povećava cenu koju su kupci spremni da plate. Na tržištu kapitala tokom perioda nestabilnosti, akcije bezbednosnih kompanija se smatraju relativno stabilnom investicijom, jer je to oblast u kojoj potražnja ne opada kada svet postane opasnije mesto, već naprotiv raste. Rat je sjajno poslovno okruženje za takve kompanije.
Već u toku Velikog marša povratka1 blizu ograde razdvajanja između Izraela i Gaze 2018. godine, arena sukoba je opisana kao svojevrsni „izložbeni salon“ novih tehnologija. Izveštaj projekta Hamušim2 koji je objavljen u istom periodu je otkrio da su dronovi za rasprskavanje suzavca, pametni sistemi za praćenje i druga sredstva testirani na terenu u realnom vremenu, a nakon toga predstavljeni stranim kupcima kao proizvodi isprobani u operativnim uslovima.
Odbrambena industrija nije samo jedan industrijski sektor među mnogima – ona je glavni motor rasta privrede Izraela. Odbrambene kompanije su među najvećima na lokalnoj berzi. Sektor startapova u oblasti odbrane privlači velike investicije fondova rizičnog kapitala, koji vojne tehnologije, od veštačke inteligencije za bojna polja do sajber robotskih i autonomnih sistema, vide kao jedno od najbrže rastućih područja u izraelskoj visokoj tehnologiji.
Godinama su izraelske vlade negovale bezbednosnu industriju kao dvostruki strateški resurs: kao izvor vojne prednosti i ekonomski pokretač. Premijer Benjamin Netanjahu je dao poseban doprinos tome kada je opisao svoju viziju Izraela kao Super Sparte, male nezavisne države koja se oslanja na svoju superiornu vojnu tehnologiju i izvozi bezbednosnu tehnologiju u svet. Njegova izjava je bila više od puke političke retorike. Ona je izraz pogleda na svet u kome bezbednosna prednost Izraela nije samo sredstvo njegovog opstanka već i pokretač njegove ekonomije.
Kada se odbrambeni sistem Izraela posmatra kao celina, pomalja se jasna mreža interesa. Državi su potrebni vojna prednost i napredni sistemi, odbrambenoj industriji je potrebna potražnja za njenim proizvodima, a tržište kapitala traži kompanije u razvoju za ulaganje. U stvarnosti u kojoj se oružani sistemi proveravaju u pravoj borbi, svaki operativni uspeh jača ugled sistema, reputacija povećava prodaju a povećanje prodaje podiže vrednost kompanije.
Tako dolazimo do novog uvida u trenutni splet okolnosti na Bliskom istoku: širenje regionalnog rata, vrhunac globalne potražnje za oružjem, gde akcije bezbednosnih kompanija rastu i gde se formiraju planovi o izlasku kompanija za proizvodnju oružja na berzu. Sa bezbednosne tačke gledišta, ovo je jedan od najopasnijih trenutaka za Izrael u poslednjih nekoliko decenija. Iz ekonomskog aspekta, za industriju koja proizvodi ratnu opremu ovo je period nezapamćeno idealnih uslova za sklapanje dobrih poslova.
Aaron Porath, Mekomit, 17.03.2026.
Prevela sa hebrejskog Alma Ferhat
Peščanik.net, 25.03.2026.
Serija sukoba 2018-21. koja je obuhvatala palestinske demonstracije u Pojasu Gaze poznate kao Veliki marš povratka, kada su demonstranti tražili povratak palestinskih izbeglica i njihovih potomaka na teritoriju Izraela, kao i ukidanje blokade Gaze.
Projekat Hamušim (Naoružani) se bavi istraživanjem vojne industrije u Izraelu i trgovine oružjem kroz protivljenje militarizmu i okupaciji.
