Sve ono što se ovih dana odvilo u Velenju, slovenskom gradu u kojem je izvjesni Miroslav Pačnik dekapitirao Augustinčićev spomenik Titu, identičan onom u Kumrovcu, a pod tim „sve“ mislim na sam čin, njegovo objašnjenje i kasniju političku raspravu, govori nam samo jedno. A to je da je, suprotno uvriježenim narativima o tome kako je jedan od razloga nemogućnosti opstanka Jugoslavije bila nepremostiva civilizacijska razlika između njenih zemalja i krajeva, pa se tu često navodio najradikalniji kontrast između Slovenije i Kosova ili Makedonije, ona bitno manja od identičnosti ovdašnjih nacionalizama. Štoviše, kad bi pokušao zamisliti neku novu Jugoslaviju, kojom ovdašnji nacionalisti plaše građane, nju bi se prije dalo zamisliti kao desničarsku klerikalno-konzervativnu utvrdu ekstremnih nacionalizama, čiji predstavnici fantastično surađuju i u potpunosti dijele sva uvjerenja i pogled na prošlost. Zapravo je jedini razlog što se takva zemlja, na svu sreću, nije stvorila, vječna opsesija svih desničara, a to su teritorij i granice.

Ne postoji, naime, nikakva niti suštinska, niti konceptualna razlika između svojevremenog Šešeljevog nastojanja da otvori grobnicu u Kući cvijeća i glogovim kolcem probode........

© Peščanik