Narod je rekao svoje! To je eho nedjeljnih izbora, odjek koji svojom porukom podsjeća na onaj od prije trideset i pet godina, kada su se Srbi, Bošnjaci i Hrvati listom svrstali pod svoje etničke barjake. U izbornoj noći ovog četvrtog oktobra, frazom o tome kako je narod rekao svoje poslužili su se i pobjednici i gubitnici, prvi da i na taj način ovjere svoj trijumf, a drugi da opravdaju svoj poraz. Nakon toga su, naravno, i novinari došli na svoje. I oni moraju prodati svoju robu, makar i po bagatelnoj cijeni. Na medijskoj pijaci je zavladala velika gužva, pogotovo na štandovima portala i društvenih mreža. Najviše idu priče o trojici gubitnika – Bakiru Izetbegoviću, Željku Komšiću i Fahrudinu Radončiću, kojima je značajan dio njihovih stranačkih pristalica uskratio podršku. Izetbegoviću se ovo događa drugi put zaredom. Da je dobio mandat svih članova svoje stranke, Denis Bećirović ne bi više sjedio u fotelji Predsjedništva BiH. Nameće se pitanje zašto otpor trojici lidera nije demonstriran javno, unutar njihovih stranaka? Nejasno je takođe da li su “pobunjenici” nezadovoljni manjkom njihove posvećenosti vlastitoj stranci ili političkom doktrinom koju su promovirali kao apsolutno važeću. A to nije isto. U svakom slučaju, sve je to potvrda banalne činjenice da nijedna stranka, od onih malih do najvećih, nije demokratski ustrojena, nego je vođa taj koji “misli” u ime svih. I zato su oni koji ne žele da na to pristanu,........

© Oslobođenje