Photo: Dejan Rakita/PIXSELL

Studenti se bore da ne budu ćaci, da ne budu mi kojima je ćaci stanje k’o neko novo normalno

Kažu da je jedan od sigurnih znakova da nas je zgazilo sve, stres, obaveze, obitelj, okolina, posao, onaj kad na normalne neke stvari i u normalnim nekim situacijama reagira čovjek nenormalno. Isprva se to ne da ni primijetiti, a nije ni da je sklona naša čeljad vjerovat’ bližnjima kad mu i dobronamjerno govore da nešto tu nije u redu. Ali, kad shvatite da vas je narogušila i tako benigna vijest poput one da je čelništvo SDP-a za sve svoje kandidate na lokalnim izborima pripremilo priručnik koji sadrži sve ključne smjernice za uspješnu organizaciju lokalne kampanje, e onda je vrag odnio šalu. A u priručniku, među ostalim, i upute za odijevanje, valjda da su im vizuali ugodni oku, a ne da sparuju boje koje jedna s drugom veze nemaju, baš kao i upute za tehničko korištenje društvenih mreža valjda da ne lupaju baš svaki status koji im padne na pamet. Čisti hipsteraj, prvo je što čovjek pomisli snervan činjenicom da smo dotjerali dotle da aktere političkog nam života moramo učiti što je pristojno odijevanje i pristojno ophođenje i kako im se nasmijati kad vide da su u blizini fotoreporteri.

Samo, je li ovo razlog da čovjek pobjesni načisto!? Realno i nije, ali može sasvim fino ići na živce to peglanje odavno narušena imidža, liti forme, u trenutku kad je sadržaj na koljenima. Kažu SDP-ovci da im je slogan »Slušamo ljude«. Lijepo zvuči, ma za to i ne treba ispeglano odijelo koliko zdrave uši.

Ljudi, narod… Što kad ih i čujemo? Hoćemo li sve što nam kažu ugraditi u svoje djelovanje, ili ono najbolje, ili ćemo pobrati što nam paše!? Što očekivati od nas ljudi kad je u javni prostor pušteno toliko polusvijeta da više nitko normalan ne može razabrati što valja a što ne valja, što je pravo a što ne. Joško Jeličić. Bivši........

© Novi List