Tekst članka se nastavlja ispod banera

Carevi su gladni zemlje i njihovi su vojnici usta koja proždiru nacije.

Rat je kao babica: iz dubine svijeta porađa neki drugi svijet. Ne radi to zbog ljutnje ili nekog drugog osjećaja. To mu je posao: uranja ruke u Vrijeme s ohološću ribe koja misli da je ona ta koja porađa more.

Mia Couto, Žene od pepela

Već duži niz godina kod nas traje određena mrzovolja oko ratne proze, pogotovo u Hrvatskoj. Kada sam početkom 2000-ih objavio svoja prva dva, ratna, romana, "Kad magle stanu" i "Živi i mrtvi", u brojnim intervjuima koje sam u to vrijeme davao, neizostavno je bilo pitanje kada ću prestati pisati o ratu, iako je od rata bilo proteklo tek sedam-osam godina.

(Ta mrzovolja može se osjetiti i prema "tuđim ratovima". Početkom ruske agresije na Ukrajinu, u Hrvatskoj se za kratko pojavilo više knjiga ukrajinskih pisaca koje su progovarale o ratu u toj zemlji. Međutim, taj početni entuzijazam brzo je splasnuo.)

U jednoj od priča iz debitantske zbirke priča "Pod pritiskom" Faruka Šehića postoji sljedeća rečenica, koja progovara ponešto i o tom fenomenu: "O, vi, koji ste preživjeli rat, ostavite svaku nadu da ćete iz njega ikada izići." Ono što je nekome možda suvišno i nepotrebno, drugima je opsesivna tema kojoj se uvijek iznova vraćaju, bez obzira na književne trendove, po čemu je žanr ratne proze jedinstven.

Kada je riječ o ratnoj prozi, uvijek treba imati u vidu dvije stvari. Najprije vrijeme kada je objavljeno pojedino književno djelo, je li ono nastalo odmah nakon rata ili je riječ o prozi koja je napisana "hladne glave", s određenim vremenskim odmakom. Čest je slučaj, kada je prozno djelo ovog tipa objavljeno brzo nakon događaja koji opisuje, da je u njemu vidljiva određena ostrašćenost, odnosno višak emocija koji nerijetko pređe u patetiku, počesto s natruhama ideološkog ili nacionalnog, pri čemu se gubi autorska objektivnost, što je za ovaj tip proze od iznimne važnosti.

Zatomiti vlastitu subjektivnost možda je najteža zadaća za jednog pisca koji piše o "našim ratovima". A općenito, umijeće ratne proze sastoji se u dilemi na koji način u književnost prenijeti one događaje, stvarne i autentične, koji po svom apsurdu nadilaze književnost, kao što to stvarnost počesto čini, i........

© Bljesak.info