Tekst članka se nastavlja ispod banera

Kolike god bile razlike između post jugoslavenskih država i društava, a u mnogo čemu su sve veće i veće, sličnosti ipak postoje. Najprije i najviše u licemjerju kao karakternoj osobini koja blage veze nema sa adresom, nacijom, vjerom, ideološkim opredjeljenjem i pozicijom. Svjedoče tome dvije priče sa različitim likovima i mjestima radnje. Prva se dešava na relaciji Zagreb – Mostar, a druga u Sarajevu.

Zoran Milanović je stvarno, nije šala ni trening za prvoaprilsko šegačenje, upitao Dragana Čovića zašto se miješa u izbore u Republici Hrvatskoj. Drugačije, preciznije rečeno: predsjednik Republike Hrvatske, koja je svojim ustavnim i zakonskim aktima omogućila pravo glasa na općim i predsjedničkim izborima svim Hrvatima, kako onim iz Karlovca i Ogulina, tako i onim iz Berlina i Čitluka, želi znati zašto se lider Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine, eto, miješa u ono u što je i on, kao i svi hrvatski državljani stariji od osamnaest godina, umiješan po defaultu.

Milanoviću, naravno, ne smeta što će Hrvati u BiH, vrlo vjerovatno, odabrati sva tri predstavnika dijaspore u Saboru, kao što mu ne smeta to što ovdašnji Hrvati, baš kako je rekao Čović, nisu nikakva i ničija dijaspora, nego jedan od konstitutivnih naroda – dijaspora su, ispada, samo na izborne dane u Hrvatskoj – već mu na živce ide to što će predsjednik HDZ-a BiH, kao uostalom i članstvo, te simpatizeri ove stranke, glasati za političku organizaciju koja se isto zove – Hrvatska demokratska zajednica – ali ima sjedište u Zagrebu, na Trgu žrtava fašizma.

Tako se, eto, prema Milanovićevom tumačenju, Dragan Čović miješa u hrvatske izbore vodeći politiku stranke čiji je predsjednik, dok se predsjednik Republike Hrvatske, dakle Milanović, ne miješa u........

© Bljesak.info