Tekst članka se nastavlja ispod banera

Kako je jutro vazda pametnije od noći, to smo se, valjda stoput uvjerili. Kako je jutro nakon toga još pametnije, i to nije teško pogoditi. Evo, već je jedanaesti (stvarno, kako vrijeme brzo leti!), a obostrano oblijetanje političara i medija oko još jednog u nizu važnih datuma, to ja zovem lešinarenje, polako jenjava.

No, ne bojim se kako neće usfaliti tema već danas ili za koji dan. Uvijek iste žvake, već sam sam sebi dosadan kad to iznova pišem, zalijepljene svuda po kalendaru, prežvakane kao jučer u usta stavljena Čunga – Lunga, ali svaki put iznova pojačane novom Čunga – Lungom. Tako, iz godine u godinu, raste i kvasa u ustima gomila gumiplastike koja ometa normalan razgovor. No, posve je jasno kako neki upravo na nemogućnosti razgovora ovdje grade kule i gradove. I spremni su kad zagusti zbilja se odcijepiti, ali tamo negdje gdje su na vašoj naivnosti napravili resort.

Neće Bosna i Hercegovina nigdje. Niti će itko odavde igdje, osim pojedinačno ili s familijom pod ruku, u Njemačku, Austriju, Irsku, a možda i negdje istočnije, ali i to rijetko. Neće Bosna i Hercegovina nigdje, ali je pitanje koliko će igdje. Jer apsolutni nedostatak pritiska iznutra da se sjedne i razgovara, da se, kad smo već tu, napravi modus kojim ćemo priznati činjenično stanje, ali koje nije ni ono najgore, ni ono kojim nas masiraju.

Dakle, podvucimo, Bosna i Hercegovina nije tema. Ona je činjenica. Naravno, nijedna država nije u prirodi stvari vječna, ma koliko joj tepali, sutra se mogu raspasti i najveće i najmoćnije, jer sve što je jednom sjedinjeno vazda se može i razjediniti, pogotovo ako ima po čemu i zbog čega. Ali, treba biti i realan i vidjeti kako ovdje nitko zapravo niti zna, niti umije, niti trči u takav scenarij. Narodski rečeno, foliraju, lažu i odugovlače.

Svaka država, doduše, ima neke linije, neke isprekidane crte kao oni bitvaktilni........

© Bljesak.info