Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nisam bio tog dana u parku, vjerojatno sam, što bi političari rekli, imao ranije preuzetih obveza. No, gledajući snimak postavljanja Bruce Lee statue tog studenijeg novembra nego što su današnji studeni mjeseci, a bješe godina 2005., pomalo sam se, što bi u Mostaru rekli, sjeb'o. I to sjeb'o na više načina.

Golemo je, opet što bi Mostarci rekli, iz današnje perspektive vidjeti Veselina i Ninu, kako zadovoljno poziraju pored zlaćanog kipa, a iza njih razvijena tada prilično na mladu uspostavljena zastava Bosne i Hercegovine. Oduševljena gomila frenetično plješće, osjeti se u zraku neka nova vibra, dovoljno jaka da je prizemljila bez problema i pokojnog Richarda Medića, koji je na drvetu tražio bolji pogled na događaj.

I tako, makar su starćani Mostarci, svih fela, uzrasta i mjesta rođenja, škripali zubima i nisu kužili tu zajebanciju sa Brus Lijem, jer nije se valjda zbog toga ratovalo, priča o ujedinjenju grada po jednom od idola jedne prohujale, ali još uvijek zajedničke mladosti, u ovom traumatiziranom gradu, i nije se činila promašeno.

Rekoh, tek je sedmu godinu brojala nova zastava Bosne i Hercegovine, dovoljno dobra da svima ovdje udahne barem neku nadu, ako ih već nije gladila u ratu zapečačenim identitetom. Priča o ulasku u Europsku uniju za desetak godina, skupa sa Hrvatskom, držala je vodu. Visoki predstavnik žario je i palio, koristeći Bonnske ovlasti smjenjivao je kako je htio i koga je htio, a jedna od žrtava bio mu je i sam Dragan Čović, tada legalno i legitimno izabran član u Predsjedništvu.

Pisalo se i tada kako nema demokracije u nametanju, ali jači je bio zamah koji je ljudima obećavao mnogo. Nevladine organizacije nicale su kao gljive poslije kiše, jedan solidan broj mojih prijatelja i poznanika radio je za strance, bilo da su bili neki staff u OSCE-u ili neka druga poluga u utjerivanju zapadnih načela na brdoviti i mnogo džombasti Balkan.

Ostatak je krenuo raditi kod privatnika ili su sami postali privatnici. Prva dobra lova, prva nova auta, prvi krediti za prve stanove, prve menadžerske bolesti i apaurini. Nazirali su se prvi freelanceri, IT stručnjaci, nazirao se život vrijedan življenja, okolo je sve bujalo u potrebi da se dadne zamah svojoj vlastitoj inicijativi. Počeli su nicati novoizgrađeni prodajni centri, prve novogradnje nakon rata, a ugostiteljstvo doživljavalo vrhunce.........

© Bljesak.info