Tekst članka se nastavlja ispod banera

Da sad ne provjeravam, ima tome sigurno više od deset godina, kad je prvi put nakon toliko godina u Mostaru na ulice izašla organizirana taxi služba i pokrenula ovaj grad barem malo prema urbanijem načinu življenja.

Uz tradicionalno nepovjerenje Mostaraca u sve novo i napredno, makar su prepoznatljivi narančasto – bijeli Stojadini vozili gradom i prije rata, a i prije toga je bilo taksista i taksiranja, kao i uz tradicionalno mostarsko povjerenje u uspjeh drugoga (Ma, propast će ovo, nema šanse da se ovdje netko vozi taksijem, svak' danas ima auto…), Moj Taxi je krenuo u, mnogima se činilo, eto, nepoznato.

No, broj u međuvremenu stasalih, pa i nekih usput ugašenih ili preuzetih taxi službi, govori kako je pokojni Cicmil slomio led tamo gdje drugi nisu ni vidjeli da se može, a kamoli probali. Dakako, bilo je taksista i u međuvremenu, no nikad neću zaboraviti kako mi je jedan, od Avenije do Rodoča i natrag, tamo negdje dvije i pete, uzeo cijeli teško stečeni honorar od DJ nastupa. Proći kilometar za marku, kako se otprije desetak i više godina nametnuo 1503, to je bila tek mislena imenica. Ostalo znate, kao što većina vas zna i sve ostale brojeve mostarskih taksi službi, jer kad-tad su vam zatrebale, zar ne?

Nije ovo reklama, ovo su tek činjenice, koje su pokrenule Mostar. Jes' da je u međuvremenu taksija k'o pljeve, a opet ih je teško dobiti kad grune kiša, jes' da ima taksista koji voze k'o da im je plaća na štopericu,........

© Bljesak.info