Tekst članka se nastavlja ispod banera

Iako nikad nisam bio član navijačke grupe, prilično dobro sam upućen u temu. Još od vremena kada je na ovim prostorima službeno okupljanje u navijačke grupe postalo moda, a specijalno izdanje omladinskog časopisa Ćao, pod imenom Ćao Tifo, postalo, očito s razlogom, jedan od čitanijih tjednika u SFRJ, gledao sam kako raste subkultura.

I dok je svaka navijačka grupa gledala da na fotografijama u spomenutom magazinu ispadne što veća, ljepša i bolje naoružana pirotehnikom, iza njihovih uglavnom prijetećih imena oštrile su se ekipe spremne za neke ratove koji se neće voditi samo dlanovima, glasovima, bubnjevima, transparentima i pirotehnikom. I za neke ratove koji se neće voditi samo na stadionima. One ratove za koje želimo, nadam se, da su zauvijek iza nas.

Ono što sam kroz ove godine naučio, poznavajući mnoge navijače koji su odlučili prvo subotnja i nedjeljna popodneva provoditi na stajanju, jugu, sjeveru ili kako se već zvaše tribine za one najvjernije, a onda postati i cjelotjedni "profesionalci", koji čitavu mladost daju na oltar navijanja za voljeni klub, to se uglavnom svodi na jednu rečenicu – Logika vanjskog svijeta i logika navijača nisu iste.

I stoga, nema tu rasprave, nema tu argumentacije koja može prodrijeti kroz gusto tkanje navijačke tribine, gdje jedan uz drugoga, u gotovo borbenom rasporedu, stoje mladi i potentni u nekoj svojoj zajedničkoj dimenziji pravde, borbe, vjernosti i bratstva.

Nema dijaloga. Ne iz razloga što ti ga neće dozvoliti, nego iz razloga što će se tvoje riječi razbiti o njihove argumente kao kineska porculanska vaza iz dinastije Ming o betonski zid. Jer, ma koliko tvoja argumentacija bila baršunasta, fino sročena, ljudska, ona će dobiti šamar da joj se sve zavrti u glavi.

Ako ne znate o čemu........

© Bljesak.info