"Svaki put kad je pozorište bilo dostojno tog imena, ono je proizvodilo sukob s društvenom zajednicom i vrijednostima na kojima je ona formirana. Tako je bilo od Eshila do danas." (Oliver Frljić)
Ova rečenica. Pa opet:

"Ne mogu da vidim razliku između pozorišta i aktivizma. Jer, ako pozorište ne pokušava i ne želi da ostvari ono o čemu govori, a to su uvek civilizacijske moralne, društvene i kulturne vrednosti, onda ono nije istinito i predstavlja loš aktivizam, i to je laž koju ne mogu da prihvatim. Kod starih Grka u antičkoj tragediji ta vrsta raskoraka nije postojala – politika i predstavljanje života politike i celog društva, bilo je ujedinjeno na sceni, i istinito. Razdvajanje pozorišta od angažmana i istine je buržoaski trik kako se u društvima ništa ne bi promenilo". (Milo Rau)

* * *

"Četvrtak, 8.prosinca 1988. soba, podne

Otvorili crtačevu izložbu. Galerija udobna (zgodno se za ovu riječ veže - kobna) s puno svjetla, baš kao u svim galerijama koje eto imitiraju jedna drugu. Crtež i slike su nešto drugo. One ne imitiraju.
Mladić i djevojka jedini posjetitelji večeras. Crtač ih prati na tri do četiri metra iza i gori od želje da im pojasni koji crtež. Mladiću se znoje dlanovi i djevojka povlači mokru ruku iz njegove.
Upravo kad je crtač zaustio da........

© Žurnal